hrvatski

Kompleks zgrada Brodske imovne općine u Vinkovcima, nepoznato djelo arhitekta Hermana Bolléa

Kompleks Brodske imovne općine u centru Vinkovaca sastoji se od dvije zgrade: takozvane uredovnice, odnosno upravne zgrade ove institucije, smještene na uglu glavnog vinkovačkog trga i susjedne Zvominirove ulice (u vrijeme gradnje Njemačke ulice, odnosno Njemačkog sokaka) te najamne stambeno – poslovne zgrade okrenute pročeljem u cjelini Njemačkoj ulici. Investitor temeljite obnove i dogradnje ovoga kompleksa početkom 20. stoljeća bila je sama Brodska imovna općina, jedna iz skupine od deset krajiških imovnih općina osnovanih 1873-74. u sklopu razvojačavanja i polaganoga ukidanja Vojne Krajine Glavni kapital s kojim su ove institucije upravljale predstavljale su prostrane krajiške šume, a kako su se na području nekadašnje Brodske pukovnije nalazili ostaci izuzetno kvalitetnih hrastovih šuma prodajom i upravljanjem ovim šumskim blagom Brodska imovna općina je stekla znatan kapital i pripadala je skupini najimućnijih krajiških imovnih općina. Restauracija starije i izgradnja nove zgrade smatrala se dobrim načinom ulaganja od strane tadašnjeg predsjednika općine Marijana Mihaljkovića. Gradnje u Vinkovcima pripadaju po cijeni i veličini zgrada, u red najvećih javnih gradnji u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća. Ukupni troškovi procijenjeni su, naime, na 450.000 tadašnjih austro-ugarskih kruna. Nakon što se odustalo od raspisivanja natječaja za projekte građevina, u prosincu 1906. projektiranje je povjereno zagrebačkom arhitektu Hermanu Bolléu, jednom od najvažnijih predstavnika historicizma (neogotike, neorenesansne i neobizanta ponajprije) u Hrvatskoj, koji je već niz desetljeća surađivao s Brodskom imovnom općinom. Restauracija i nadogradnja uredovnice izvedena je 1908. – 1909., a susjedne stambeno poslovne zgrade 1909. – 1910. godine. Radove je izvodila osječka tvrtka Axmann i Domes, jedno od najvažnijih arhitektonskih poduzeća secesije u Hrvatskoj. Zgrade Brodske imovne općine u Vinkovcima unutar Bolléovoga opusa ističu se neuobičajenim izborom različitih stilova za susjedne građevine – uglovnica je preoblikovana u nekoj vrsti neobaroka s primjesama neorenesanse, dok je nova zgrada u Njemačkoj ulici neogotička. Jedinstveni odgovor što ga je motiviralo na ovakav postupak ne može se dati, budući da Bollé niti na jednom mjestu u dopisima ne govori neposredno o odabiru stila. Moguće je kako je odabir drukčijih stilova potaknula činjenica da je uglovnicu samo restaurirao, a kako je riječ o baroknoj građevini s kraja 18. ili početka 19. stoljeća odlučio je dati stilski prikladnije, „baroknije“ lice. Ne treba, nadalje, zaboraviti kako su zgrade restaurirane/građene u vrijeme kasnoga (donekle i zakašnjeloga) historicizma kada je težnja za čistoćom i jedinstvom stila zamijenjena težnjom za slikovitošću i poigravanjem s arhitektonskim jezikom prošlosti čime se nesumnjivo može objasniti i stanovita stilska dihotomija pročelja uredovnice na kojemu se isprepliću elementi neorenesanse i neobaroka. Autor reljefa na glavnom pročelju zgrade, postavljenoga 1909, kipar je Dragutin Morak, Bolléov suradnik na brojnim projektima. Susjedna osamdeset metara duga zgrada Brodske imovne općine sagrađena je kao najamna kuća s 14 lokala i šest stanova. Pročelja su joj raščlanjena u neogotičkom stilu s krovištem razigranim visokim piramidalnim krovovima postavljenima na rizlaitno istaknute dijelove pročelja i na erker u središtu. Na obje se zgrade uočavaju elementi secesije, inače rijetki u Bolléovom stvaralaštvu. Iako Bolléove zgrade nesumnjivo predstavljaju zakašnjele primjere historicizma radi se o važnim manifestacijama ovoga stila u Slavoniji, a stambeno-poslovna zgrada imovne općine najveća je profana neogotička građevina izvedena na području Trojedne kraljevine uopće.

Herman Bollé; Vinkovci; Brodska imovna općina; neogotika; neorenesansa; neobarok; historicizam; secesija; Dragutin Morak; Viktor Axmann; Axmann & Domes; Axmann-Mallin-Rožić

nije evidentirano