hrvatski

Religioznost kao prediktor vrijednosnih orijentacija

Rad polazi od analogije s nalazima Rodneyja Starka da je religioznost dobar prediktor moralnih stavova onda kad je razina religioznosti u okolini visoka, a nije dobar prediktor kad je razina niska. Ovdje postavljamo pitanje što se zbiva s prediktivnom sposobnošću religioznosti u situaciji povećanja religioznosti u Hrvatskoj u postsocijalističkom razdoblju? Hipoteza izvedena iz analogije sa Starkom bila bi da će se prediktivna sposobnost religioznosti povećati, a kontrahipoteza da će se smanjiti jer možemo očekivati da je religioznost u postsocijalističkom razdoblju “manje iskrena”, više produkt konformizma, od one koja je prevladavala u socijalističkom razdoblju gdje je izraz stvarnog uvjerenja. Rezultati potvrđuju prvu hipotezu, religioznost je i u postsocijalizmu dobar prediktor vrijednosnih orijentacija, bolje predviđa spolni konzervativizam i autoritarnost, ali ne i nacionalizam. Razlog zašto ne predviđa i nacionalizam jest u tome što se razina nacionalizma povećala zajedno s religioznošću, a razina ostalih vrijednosti je ostala ista ili se manjila pa se povećao jaz između njih i religioznosti. Longitudinalni podaci iz četiriju istraživanja provedenih u Hrvatskoj u razdoblju od 1985. pa do 2004. upućuju na još jedan zanimljiv nalaz, a to je da je pogrešno zaključivati iz pozitivne korelacije između vrijednosnih orijentacija dobivenih u jednoj vremenskoj točki da će se te vrijednosne orijentacije kretati u budućnosti u istom smjeru. Naši podaci pokazuju da imamo pozitivnu korelaciju, primjerice, između religioznosti i spolnog konzervativizma u svakoj vremenskoj točki, ali se one kreću u obratnom smjeru – religioznost raste, a spolni konzervativizam opada.

religioznost; prediktivna sposobnost; vrijednosne orijentacije; nacionalizam; spolni konzervativizam; autoritarizam

nije evidentirano