hrvatski

Genetska raznolikost hrvatskih kultivara maslina

Uzgoj masline (Olea europaea L.) u Hrvatskoj, kao i u drugim sredozemnim zemljima, seže u daleku prošlost. Procjenjuje se da je broj kultivara koji se mogu smatrati autohtonima veći od 40, a velika morfološka raznolikost postoji kako između tako i unutar kultivara. Identifikacija i klasifikacija genotipova masline u svrhu razjašnjavanja mogućih slučajeva sinonimije i homonije od velike je važnosti za očuvanje biljnih genetskih izvora masline. Provedena je genetska analiza 120 primki maslina prikupljenih diljem Hrvatske. 100 primki je predstavljalo 55 poznatih tradicionalnih kultivara, a za 20 primki lokalni naziv pripadajućeg kultivara nije bio poznat. Upotrebom osam mikrosatelitnih biljega otkriveno je ukupno 94 alela od kojih je 58 imalo učestalost nižu od 5%, a 13 ih je utvrđeno samo u pojedinačnim primkama. Od 20 nepoznatih lokalnih kultivara, 16 je predstavljalo različite genotipove dok su u četiri slučaja primke pridružene poznatim kultivarima. U matrici 4950 genetskih udaljenosti između 100 primki koje pripadaju tradicionalnim kultivarima u 95% slučajeva genetski različite primke su pripadale i različitim kultivarima. Uočeno je 116 parova (2, 3%) primki koje se nisu genetski razlikovale, od kojih se 35 može smatrati dupliciranim primkama, dok bi ostali parovi mogli predstavljati slučajeve sinonimije. U 119 slučajeva (2, 4%) je potvrđeno da su se primke istog imena kultivara genetski razlikovale ukazujući da su slučajevi homonimije relativno česti u hrvatskoj germplazmi masline.

Olea europaea; mikrosateliti; genetska raznolikost; očuvanje biljnih genetskih izvora; identifikacija kultivara

nije evidentirano