hrvatski

Kroz mijene i dodire publicističkoga stila

Knjiga se sastoji od devet poglavlja u kojima se obilježja građe koja većim dijelom pripada publicističkom stilu prikazuju u dodiru s književnoumjetničkim, razgovornim i administrativnim stilom. U prvom se poglavlju naslovljenom Stilsko raslojavanje kao odraz izvanjezične stvarnosti razmatraju različita shvaćanja stilova u hrvatskom jezikoslovlju, u kojima se s jedne se strane ne osuđuje prodor jezičnih sastavnica jednoga stila u drugi, a s druge se negativno govori o jezičnim odstupanjima od standardnoga hrvatskog jezika. Različitost u odnosu pojedinoga stila i standardnoga jezika određuje i pitanje načina stilskoga raslojavanja, što se pokazuje različitim određenjima razgovornoga i književnoumjetničkoga stila. U drugom poglavlju, Gajeva Danica na početku novinskoga oglašavanja, pri opisu se jezičnih obilježja uredničkih proglasa i knjižnih oglasa kojima se pozivalo na pretplatu Danice, Novina horvatskih, Kola i pojedinih književnih djela potvrđuje supostojanje predilirskih i ilirskih sintaktičkih obilježja. U poglavlju O prijedlogu prema raspravlja se o pripadnosti prijedloga prema dativu i/ili lokativu. Ispituju se mogućnosti zamjenjivanja prijedloga prema i po pri izricanju načina i kriterija te se zaključuje da uporaba pojedinoga prijedloga ovisi o morfosintaktičkim obilježjima odrednice, izvanjezičnim, pragmatičkim obilježjima (tj. o nazočnim ili nenazočnim sudionicima sporazumijevanja), ali i o stilu, značenju i frazeologiziranosti izraza. U dvama poglavljima, O početcima oglašavanja – od poziva na pretplatu do pisama u ulozi reklamnih oglasa i Još neka jezična, stilska i pragmatička obilježja reklama u hrvatskom tisku triju stoljeća (19., 20. i 21.), opisuju se sličnosti i razlike među reklamama triju stoljeća. Reklame se s kraja 19. stoljeća svrstavaju unutar administrativnoga stila, dok se reklame s početka 20. stoljeća, a osobito suvremene reklame ne mogu jednoznačno odrediti pripadnošću ni jednomu funkcionalnom stilu. Opisuje se supostojanje različitih ustrojstava za izricanja istoga sadržaja koje svjedoči o jezičnim mijenama i previranju te o nepostojanju čvrste norme u doba ilirizma i hrvatskog narodnog preporoda. Novinski naslovi uspoređuju jezična i stilska obilježja naslova s početka 20. i 21. stoljeća. Usporedba pokazuje kako su razlike među naslovima s početaka dvaju stoljeća najizraženije na sintaktičkoj, stilskoj i pravopisnoj razini. Sličnosti se ogledaju u jezičnim ulogama, referencijalnoj i konativnoj, ali su velike razlike u načinima na koje se te uloge ostvaruju. Osim toga, u suvremenim se naslovima istodobno ostvaruju i ostale jezične uloge: poetska, metajezična i emotivna. U poglavlju Neka sintaktička obilježja Jeke od Osijeka i Vjesnika Županije virovitičke izdvajaju se i opisuju sintaktička obilježja dviju tiskovina s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Jezik se Vjesnika Županije virovitičke određuje pripadnošću administrativnom stilu te se njegova sintaktička obilježja stavljaju u odnos s obilježjima pravnih spisa prijašnjih stoljeća. Izdvajaju se dvočlani predikati kao pokazatelji nominalizacije, opisuje se i učestala uporaba infinitiva kao dopune nepunoznačnim, modalnim i faznim glagolima. Istražuju se i promjene značenja i proširenja uporabe glagola raditi u istoimenome poglavlju. Opisuje se prodor glagola raditi u postojeće frazeme i ustaljene izraze, razdvajanje jednočlanoga predikata na dvočlani, zamjena punoznačnih glagola glagolom raditi te uporaba toga glagola u jeziku suvremenih književnih djela koja može dovesti do sintaktičko-semantičke nepravilnosti. U posljednjem se poglavlju Slavonski dijalekt u dnevnim novinama istražuje odnos hrvatskoga standardnog jezika prema uporabi dijalektnih obilježja u publicističkom stilu. Obilježja se slavonskoga dijalekta u najvećoj mjeri javljaju na leksičkoj razini, a pojava je ostalih obilježja uvjetovana kontekstom i novinskim prostorom.

hrvatski jezik; narječja; stilistika; novine; publicistički stil; Ljudevit Gaj; oglasi; Slavonija; Anđeo čuvar

nije evidentirano