hrvatski

Jezično savjetništvo hrvatskih vukovaca

U tekstu se, na temelju uvida u jezične savjete najpoznatijih hrvatskih vukovaca, propituje jezično savjetništvo vukovskoga tipa. U obzir se uzimaju ova jezičnosavjetnička djela hrvatskih vukovaca (navodimo ih kronološkim slijedom): filologijske/filologičke sitnice i puristički pabirci Ivana Broza objavljivani u nekoliko nizova 1886, 1889, 1891. i 1893. godine ; Barbarizmi u hrvatskom (ili srpskom) jeziku Vatroslava Rožića (prvo izdanje s dvočlanim nazivom jezika iz 1904, drugo, prošireno iz 1908. i treće izdanje iz 1913. s jednočlanim nazivom jezika), Branič jezika hrvatskoga Nikole Andrića (dva izdanja iz 1911) te Hrvatski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti ili pisati književnim našim jezikom Tome Maretića (1924). Jezični se nazori hrvatskih vukovaca u prvome redu razmatraju s obzirom na standardnojezičnu koncepciju koju su zastupali: sagledava se na koji se način i u kojoj mjeri štokavski purizam ogleda u stavu savjetodavaca spram leksema iz kajkavštine i čakavštine, ali i spram riječi stranoga podrijetla i novotvorbi. U nastavku se jezičnosavjetnička djelatnost hrvatskih vukovaca nastoji dovesti u vezu s recentnim hrvatskim jezičnim savjetništvom – i to i s obzirom na stav prema jezičnoj pravilnosti, i s obzirom na kriterije jezične pravilnosti, ali i s obzirom na činjenicu da smo instituciju jezičnih savjeta baštinili upravo od hrvatskih vukovaca.

hrvatski vukovci; jezično savjetništvo; purizam

nije evidentirano