hrvatski

Psihosocijalni čimbenici u bolesnice s psorijazom i psorijatičnim artritisom

Cilj: Danas važeća teorija svrstava psorijazu u psihokutane psihofiziološke bolesti. Traumatska iskustva u djetinjstvu povezuju se s pojavom artritisa i nekih kožnih bolesti te se smatra da u kombinaciji s genetskim faktorima predstavljaju rizične faktore za pojavu psorijaze i psorijatičnog artritisa. Prikaz slučaja: Psorijaza i psorijatični artritis su imunološki posredovane bolesti, a rana traumatska iskustva uzrok su poremećene kompetencije imunološkog sustava s regulatornim problemima u sustavima koji reguliraju odgovor na psihički stres. U radu je prikazana bolesnica sa psorijazom i psorijatičnim artritisom koja je od najranijeg djetinjstva bila izložena mnogobrojnim negativnim traumama u djetinjstvu. Rasprava: Emocionalno zanemarivanje, alkoholizam oca, izostanak osjećaja sigurnosti i kompetentnosti tijekom djetinjstva doveli su do negativnih i bolnih emocija sa stvaranjem obrasca za rasterećenje koji ide putem kože, odnosno zglobova. Dinamika obiteljskih odnosa diktirala je uvelike i tijek njene bolesti i načine nošenja s teškoćama koje je bolest donosila. Uobičajene ili standardne metode liječenja nisu dale zadovoljavajuće rezultate, no interdisciplinarnim pristupom i dugotrajnim psihoterapijskim liječenjem postignuti su značajni i dugoročni terapijskih rezultati. Tijekom psihoterapijskog liječenja razmatrani su njeni disfunkcionalni obrasci ponašanja i razlozi za njih. Bolesnica je u grupi dobila emocionalnu podršku, proradila dio svojih ranijih iskustava i uspjela ojačati ego snage za nošenje sa svakodnevnim obavezama i relacijama. Njen promijenjen odnos prema sebi i okolini omogućio joj je da gratifikaciju nađe u svojoj okolini i relaciji s bliskim osobama iz svog okruženja. Zaključak: Samo kombinirana i individualno prilagođena terapija, uz psihoterapijski pristup, može dovesti do dugotrajnijeg uspjeha u liječenju ovih bolesti.

psorijaza;; psorijatični artritis; psihosocijalni faktori

nije evidentirano