hrvatski

Zajednička povijest hrvatskih narječja, 1. Fonologija

U uvodnom se dijelu iznosi detaljna periodizacija povijesti hrvatskoga jezika te suvisao prikaz političke povijesti hrvatskih zemalja i susjednih područja od doseljenja Slavena do dvadesetoga stoljeća. Slijedi prikaz fonologije praslavenskoga jezika. Ukratko se opisuju najvažnije glasovne promjene u praslavenskom i općeslavenskom jeziku, s time da su one promjene u kojima se hrvatski dijalekti podudaraju s promjenama u ostalim slavenskim jezicima odvojene od promjena koje zahvaćaju samo hrvatsko područje ili njegov dio. Osim glasovnih promjena razmatraju se i pojedinačni slučajevi morfoloških inovacija bitnih za ranu podjelu slavenskih jezika. Slijedi kratak prikaz naglasnih promjena. Idući odjeljak knjige bavi se starijim podrazdobljem starohrvatskoga (od 9. do 11. st.). Posebno se raspravlja o onim promjenama koje su tipične samo za zapadnojužnoslavenske dijalekte te onima u kojima se ti dijalekti međusobno razlikuju, i to na morfološkoj, akcentološkoj i fonološkoj razini. Sljedeće se poglavlje bavi glasovnim promjenama od 12. do 15. stoljeća (starohrvatski jezik), pri čemu je naglasak na glasovnim promjenama. Donosi se iscrpan pregled glasovnih promjena uslijed kojih su nastale najvažnije razlike među hrvatskim narječjima (npr. odrazi zapadnojužnoslavenskoga poluglasa, odrazi jata, razvitak suglasničkih skupina i nazalnih samoglasnika). U poglavlju o hrvatskim narječjima u 15. st. dana je iscrpna slika predmigracijskoga rasporeda hrvatskih narječja. U posljednjem poglavlju o srednjohrvatskom razdoblju (15.-18- st.) govori se o migracijama koje su izazvala turska osvajanja te o postanku suvremenoga zemljopisnog rasporeda hrvatskih narječja i njihovih govora. U ovom se poglavlju ističu dodiri hrvatskih dijalekata među sobom, kao i s drugim jezicima s kojima su tijekom migracijskoga razdoblja stupili u kontakt.

dijalektologija; kroatistika; čakavsko narječje; kajkavsko narječje; štokavsko narječje; jezična povijest; fonologija

nije evidentirano