hrvatski

Obrisi hermeneutike predziđa

Obrisi hermeneutike predziđa izloženi su u zahvatu pretpostavke da je ono odrednica štostva sVijesti hrvatskoga narodna opstanka. U pitanju te svijesti za bitak svoga opstanka i njezine skrbi za svoj bitak-u- svijetu predziđe nema predmetni značaj. Ono je u njoj i na neki je način ona. Predziđe je uvučeno u obzor samorazumijevanja svijesti koja sebe daje vidjeti u načinima svoga predzidna opstanka. Uvodno su navedena tri iskaza te svijesti: Hrvatska je (bila) predziđe, Hrvati su (bili) predziđe i Mi Hrvati smo (bili) predziđe. Potom su izloženi problem i pitanje svijesti narodna opstanka: njima je metaforička poraba predziđa nošena ontološkom silinom iskaza biti predziđe. Ocrtano je predzidno jezično polje. U njemu se svijest narodna opstanka vlasno kreće, u svakom svome sada i tu već je njime nekako započeta. Raspravljene su (ne) prilike svijesti koja( se) podsjeća, uvjerava svoje drugo i drugu svijest da Hrvatska i Hrvati jesu predziđe. Tematiziran je i razložen smisao tvrdnje Mi (Hrvati) smo predziđe u tri temeljna načina predzidna opstanka svijesti, u tri vremeno- -prostorno-egzistencijalno moguća načina svijesti: biti između, ni tu ni tamo biti i radi sebe biti tu. Ovaj treći način njezina biti dalje je ovako razložen: svijest zadovoljava svoj egoitet - svoje radi sebe biti tu _ nepovijesnim odnosom spram predziđu i stvara mitosferu - samostalan govor mita, u kojoj ima svoje puno zadovoljenje ; svijest zadovoljava svoj egoitet stvaranjem ideosfere - samostalna govora ideologije. Napokon, biti radi sebe tu zadovoljava svoj egoitet u ograničenu zadovoljenju, u svome povijesnom labirintu dvojbi: svijest iskušava otpornost povijesnoga dok se nastoji započeti u predanim pounutrenim sadržajima predziđa i istodobno protiv njih.

Hrvatska ; predziđe ; hermeneutika

nije evidentirano