hrvatski

Škola i učenje za budućnost

Sažetak: Živimo u vremenu brzih promjena u svim područjima znanosti, tehnologije te načina komuniciranja i življenja ljudske zajednice. Svakodnevno se pitamo koliko škola priprema za te promjene i za život u novom multimedijskom okruženju? Djeca i adolescenti manje vremena provedu u školi ili drugim oblicima institucionalnog učenja negoli u izvanškolskim prostorima te u drugim socijalnim zajednicama (obitelji, klubovima, društvima, vjerskim ustanovama i sl.). Stručnjaci se moraju stalno pitati što ima najveći utjecaj na učenje i razvoj mladih u tako bogatom medijskom okruženju. Lista najvažnijih kompetencija za život je znatno promijenjena i proširena u odnosu na prošlo stoljeće. Stručnjaci za odgoj i učenje nastoje predvidjeti moguće promjene u području sadržaja i metoda učenja na početku 21. stoljeća. Glavna pitanja na koja se nastoji pronaći odgovore jesu: što treba učiti, kako učiti, gdje učiti, zašto učiti te u kakvoj su vezi odgovori na ta pitanja s novom obrazovnom sredinom. Autor posebnu pozornost posvećuje odnosu apersonalne i personalne komunikacije u odrastanju djece i mladih, odnosno pitanjima koje pred stručnjake za učenje i odgoj donose novi komunikacijski mediji (Internet, mobilni telefoni te razni vidovi e-učenja). Tim pitanjima bavi se autor ovog priloga podsjećajući na neke zapaženije studije i autore koji su se u proteklih pola stoljeća bavili istim ili sličnim pitanjima (Alvin Toffler, Ivan Illich, George Orwel, Stephen Hawking te članovi Rimskoga kluba). Autor zaključuje da je danas, mnogo više negoli u prošlom stoljeću, važna kompetencija naučiti kako se uči uz pomoć novih medija te pripremanje mladih i odraslih za stalne i brze promjene

okolina za učenje; obrazovna sredina; stilovi učenja; e-učenje; futurologija; odgoj za promjene; informalno učenje; škola

nije evidentirano