engleski

Determining antimicrobial resistance to Chlamydia trachomatis and applying present findings in daily practice

Chlamydia trachomatis (C.trachomatis) danas je najčešći bakterijski uzročnik spolnoprenosivih bolesti. Uspjeh liječenja ovisi o izboru antimikrobnog lijeka, te je veoma važno poznavati antimikrobnu osjetljivost ovog patogena. Kultivacija u staničnoj kulturi metoda je izbora dijagnostike C.trachomatis, kada se radi o sudsko-medicinskim vještačenjima, kontroli nakon provedene terapije, a služi u svrhu odrđeivanja antimikrobne osjetljivosti C.trachomatis. Tetraciklini, makrolidi i kinoloni uobičajeno se primjenjuju za liječenje infekcije C.trachomatis. Na ove antibiotike opisana je rezistencija kod sojeva izoliranih u neuspješno liječenih bolesnika. Svi do sada opisani izolirani rezistentni klinički sojevi pokazuju tzv. "heterotipnu rezistenciju". Do danas nije opisana "homotipna rezistencija" u izolata izoliranih u ljudi. Procjena antimikrobne rezistencije i ishoda liječenja infekcije C.trachomatis otežana je nedostatkom standardizacije testova kao i činjenicom da in vitro rezistencija ne korelira s kliničkim ishodom. S ciljem stjecanja što više podataka o rezistenciji C.trachomatis preporuča se svaku sumnju u neuspješno liječenje infekcije spolnomokraćnog sustava uzrokovane C.trachomatis potvrditi ili isključiti dijagnostičkom metodom izolacije na staničnoj kulturi te izolirane sojeve proslijediti u specijalizirani laboratorij.

C.trachomatis; cultivation; heterotypic resistance

nije evidentirano