hrvatski

Alegorija putovanja u hrvatskoj renesansnoj književnosti

Predmet proučavanja ovog rada – alegorija putovanja u hrvatskoj renesansnoj književnosti – stavlja u alegorijsko interpretacijsko središte tekstove hrvatske renesanse koje povezuje motiv putovanja. Tema je putovanja zastupljena u opusima gotovo svih važnijih hrvatskih renesansnih autora (M. Vetranović, M. Držić, N. Nalješković, P. Hektorović, H. Lucić, P. Zoranić, J. Baraković) u tri važna hrvatska renesansna kulturna središta (Dubrovnik, Hvar i Zadar). Na temelju ishodišne tvrdnje da je “dinamika pojedinačnog alegorijskog djela konačno neodvojiva od dinamike alegorijskog pisanja u cjelini” (Jon Whitman), istraživanje nastoji pokazati intertekstualnu povezanost djela hrvatske renesansne književnosti kroz vizuru alegorije i njihove uklopljenosti u tradiciju pisanja o putovanju. Svaki je tekst posljedica kulturnog konteksta u kojem nastaje, te je identificiranje kulturnog imaginarija od vitalnog značenja za razumijevanje alegorije i primjenu određenog alegorijskog modela čitanja. Analiza korpusa od 14 tekstova alegorije putovanja u hrvatskoj renesansnoj književnosti pokazuje da se bitne transformacije poetike alegorije i opisivanja putovanja događaju upravo u renesansnoj kulturi.

alegorija; putovanje; hrvatska renesansna književnost; alegorijska interpretacija; alegorijska kompozicija

nije evidentirano