hrvatski

Mjere li upitnici samoiskaza stvarnu podložnost adolescenata vršnjačkom pritisku?

U istraživanju podložnosti vršnjačkom pritisku javljaju se brojni metodološki problemi koji se prvenstveno odnose na nedostatke različitih pristupa mjerenju konstrukta. Carter, Bennetts i Carter (2003) su rezultatima svog kvalitativnog istraživanja upozorili na problem koji se može javiti kod ispitivanja podložnosti vršnjačkom pritisku samoiskazom. Autori ističu kako postoji velika vjerojatnost da će u individualističkim društvima, gdje se cijeni autonomija, adolescenti davati socijalno poželjne odgovore na mjerama koje uključuju samoiskaz te da će umanjivati stvarnu podložnost vršnjakom pritisku. Također, postoji mogućnost da adolescenti nisu ni sami svjesni vlastite podložnosti pa se na mjerama samoiskaza dobivaju podcijenjeni rezultati. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati je li stvarna podložnost adolescenata u eksperimentalnoj situaciji s manipulacijom vršnjačkog pritiska veća od podložnosti o kojoj izjavljuju na mjerama samoiskaza. U istraživanju je sudjelovalo 158 učenika drugih razreda četiriju gimnazija u Zagrebu. Istraživanje se sastojalo od dva dijela. U prvom dijelu, sudionici su ispunili Upitnik podložnosti vršnjačkom pritisku koji se sastoji od sedam hipotetskih situacija, a zadatak sudionika je bio procijeniti što bi u takvoj situaciji učinili. Sve situacije odnosile su se na rizična ponašanja (konzumacija alkohola, marihuane, krađa i sl.), a mogući odgovori varirali su od potpunog popuštanja pritisku do suprotstavljanja nagovoru vršnjaka. U drugom dijelu istraživanja, nakon mjesec dana, isti sudionici su davali odgovore na pitanja za računalom pri čemu su bili uvjereni da vide odgovore troje drugih učenika svoje škole i da ti učenici mogu vidjeti njihove odgovore. Sudionicima su bila postavljena sva pitanja iz Upitnika podložnosti vršnjačkom pritisku na koja su odgovarali ranije te nova pitanja koja predstavljaju paralelnu formu tog upitnika. Odgovori drugih učenika koji su sudionicima bili vidljivi ukazivali su na spremnost učenika za uključivanje u rizična ponašanja. Rezultati su pokazali kako adolescenti pokazuju veću podložnost vršnjačkom pritisku kada njihovi vršnjaci pokazuju spremnost uključivanja u rizična ponašanja i kada su uvjereni da vršnjaci mogu vidjeti njihove odgovore, nego što izjavljuju o vlastitoj podložnosti na upitničkoj mjeri samoiskaza. Ovi nalazi pružaju empirijsku potvrdu ranije navedenoj sumnji u valjanost spoznaja o stupnju podložnosti adolescenata vršnjačkom pritisku istraživanom upitnicima samoiskaza. Oni također pružaju važne smjernice kako za buduća epidemiološka istraživanja podložnosti vršnjačkom pritisku tako i za postupke evaluacije različitih preventivnih programa usmjerenih na suzbijanje uključivanja adolescenata u rizična ponašanja.

Podložnost vršnjačkom pritisku ; samoiskaz ; eksperiment

nije evidentirano