hrvatski

Seks, nasilje i videovrpce: etika filmskog iskazivanja u filmovima Michaela Hanekea

Rad obrazlaže specifičan odnos etike i filma na primjerima filmova Michaela Hanekea koji se bave tematskim (ne)prikazivanjem etički spornih i tabuiziranih ili, pak, medijski spektakulariziranih socijalnih ponašanja: seksa, nasilja i drugih formi djelovanja. To složeno međudjelovanje socijalnih normi ponašanja, etičkih kodova koji bi „trebali biti“, ali često nisu primijenjeni ni u konkretnoj socijalnoj interakciji, ali ni u prikazivačkom obliku predstavljanja te socijalne interakcije, kao i sadržaja filma, načina njegova prikazivanja i djelovanja na empirijskog gledatelja, nije svodiv na jednostranu analizu sadržaja pojedinog filma ili skupine filmova, sadržaja koji bi bio ili etički intrigantan za reduktivnu etičku analizu djelovanja fikcionalnih figura u njemu na način kao da se radi o fingiranoj mogućoj situaciji stvarnog intersubjektivnog iskustva svijeta, ili pak etički sporan s obzirom na postojeće etičke kôdove uspostavljene u konkretnoj sociokulturnoj situaciji. Suprotno tome, rad naglašava načine na koje filmski sadržaji, shvaćeni semiotički kao filmski iskazi, obvezuju potencijalno stvarne gledatelje da ih “čitaju” na određen način i time postanu sudionici narativne situacije koja je možebitno etički sporna ili pak afirmativna s obzirom na gledateljeve kognitivne, socijalne, kulturne, općevrijednosne ili općemoralne dispozicije. Na taj se način omogućava interpretacija filmskih iskaza u kontekstu kritičkoideološkog pojma interpelacije, tj. načina na koji film priziva gledatelja da na temelju iskaznih formi koje mu on daje nad sadržajem izvrši niz kognitivnih operacija na temelju kojih će se proizvesti određena emocija korespondentna sa samom iskaznom intencijom filmskog sadržaja određenog kadra, dijela kadra, šire vremenske ili narativne jedinice filma, ili cjeline dojma filmskog djela.

prikazivanje nasilja; etika reprezentacije; Michael Haneke; gledatelj; emocije

nije evidentirano