hrvatski

Korištenje financijskih izvještaja i pokazatelja kod donošenja kreditnih odluka u bankama

Procjena boniteta predstavlja bitan element u odnosima banaka i klijenata, te je stoga korisno poznavati osnovne elemente postupka procijene boniteta u banci. Empirijska analiza je pokazala da izabrane banke imaju dosta razvijene modele za procjenu boniteta, koji obuhvaćaju više komponenti. Praksa pokazuje da je osim financijske komponente važna i nefinancijska komponenta koja obuhvaća analizu karakteristika poduzeća, dosadašnji odnos s bankom, karakteristike uprave i vlasnika poduzeća, stupanj ovisnost o kupcima, dobavljačima, očekivana kretanja u industriji, itd. Što se tiče financijske komponente iz primjera banaka X d.d. i Y d.d. jasno je da se obrađuju gotovo sve skupine financijskih pokazatelja, pri čemu se svaki pokazatelj rangira i ocjenjuje. Banke pritom vode računa da se idealne vrijednosti pokazatelja razlikuju po industrijama. Zbrajanjem i ponderiranjem svih komponenti modela dolazi se do konačne ocjene i klasifikacije klijenta u jednu od rizičnih skupina, što je osnova za definiranje kamatne stope i budućih odnosa s klijentom. Banka Z d.d. pokazuje da se u zadnje vrijeme koriste i sofisticirane statističke metode koje računovostvene informacije pretvaraju u prognoze o vjerojatnost blokade žiro računa. Takva metodologija ubrzava obradu kreditnih zahtijeva i omogućava smanjivanje rizika od nenaplate potraživanja.

računovodstvene informacije; kreditne odluke

nije evidentirano