hrvatski

O nekim aspektima novelistike Ive Andrića

U Razgovoru sa Gojom, esejiziranom dijalogu napisanom 1934. godine, upada u oči sukladnost između slikarevih i Andrićevih svjetonazorskih načela. To je svijest o snazi zla u svijetu i težnja da se prikazivanjem zala, strahota, nedjela i niskih nagona na ljude djeluje moralno korektivno. Na podlozi Schopenhauerove filozofije pesimizma svijet je u eseju viđen kao carstvo materijalnih zakona i animalnoga života, bez smisla i cilja, sa smrću kao završetkom svega. I kao što tamna boja prevladava na Goyinim platnima i bakrorezima, tako crna energija zla opsjeda Andrića u brojnim njegovim pripovijestima i romanima. U izlaganju se analiziraju novele iz Andrićeve „mračne faze“. Zlo je u njima shvaćeno kao manjak bitka, nedostatak onoga što bi trebalo da jest tu, ali nije. Takvom koncepcijom on je blizak teološkoj doktrini sv. Augustina koja u zlu vidi privaciju, tj. lišenost (lat. privatio) dobra. U svakom slučaju kod Andrića se može govoriti o asimetričnom rasporedu dobra i zla, i to evidentno u korist drugoga principa.

Ivo Andrić; novela; zlo; ljepota; pesimizam; Schopenhauer

nije evidentirano