hrvatski

Imunohistokemijska koekspresija 4-hidroksinonenala i prominina-1 u glijalnim tumorima mozga

Oksidacijski stres je stanje u kojem oksidacijski procesi nadvladaju antioksidacijske sposobnosti stanica i tkiva. Oštećenje stanice izazvano je slobodnim radikalima koji se stvaraju tijekom aerobne respiracije stanice u OS. U ravnotežnim uvjetima slobodni radikali se razgrađuju enzimatskim i neenzimatskim proteinima. Lipidna peroksidacija je autokatalitički proces potaknut OS pri čemu se oštećuju lipidi i posljedično dolazi do stvaranja visoko reaktivnih spojeva poput HNE-a. HNE se smatra sekundarnim toksičnim glasnikom jer oštećuje stanice i dovodi do njihove smrti. Tijekom OS nastali HNE smatraju se važnim čimbenikom inicijacije i promocije karcinogeneze. U brojnim tumorima pa tako i gliomima mozga, opisana je nazočnost HNE i drugih reaktivnih aldehida nastalih lipidnom peroksidacijom. Hipoteza tumorskih matičnih stanica temelji se na pretpostavci da sve stanice unutar tumora ne mogu proliferirati i doseći pravu tumorsku masu, već je za to odgovoran mali broj stanica koji zovemo tumorske matične stanice. Prominin-1 (CD133) identificiran je u ljudi i miševa i prepoznat je kao biljeg primitivnih hematopoetskih i neuralnih matičnih stanica. Različita tkivna oštećenja SŽS-a (trauma, virusi, ishemija) povećavaju količinu produkata OS što dovodi i do oštećenja endotela krvnih žila koji pokreću endotelne progenitorske stanice iz koštane srži (EPCs), te stanice pokazuju ekspresiju CD133 i CD34 te imaju bitnu ulogu u angiogenezi. Cilj ovog rada bio je utvrditi imunohistokemijski istovremenu pojavnost 4-HNE, kao pokazatelja lipidne peroksidacije, i prominina-1 (CD133) kao biljega tumorskih matičnih stanica u pojedinim vrstama glijalnih tumora mozga. Monoklonskim protutijelom na HNE–histidinske konjugate i poliklonskim protutijelom na prominin-1 analiziran je HNE i CD133 imunopozitivitet u astrocitnim (30 PA, 30 DA, 30 AA i 30 GBM), oligodendroglijalnim (30 O i 30 AO) i ependimskim tumorima (20 E, 20 AE i 10 S) različitog stupnja zloćudnosti. HNE imunopozitivitet zamijećen je u svim tumorskim skupinama u različitom intenzitetu u tumorskim stanicama, krvnim žilama i stromi, dok je CD133 zamijećen u svim tumorskim skupinama, ali ne i svim uzorcima. Razina HNE imunopozitiviteta raste s malignošću astrocitoma, ependimoma i oligodendroglioma, ali je zamijećena i visoka HNE imunoreaktivnost u PA što ukazuje da konačni produkt lipidne peroksidacije, HNE, ne mora uvijek korelirati s malignošću astrocitoma, već je odraz regresivnih promjena u dobroćudnim spororastućim tumorima. Zamijećen je porast kvantitativne i kvalitativne HNE i CD133 koekspresije u tumorskim stanicama, stromi i krvnim žilama u astrocitomima s porastom njihove malignosti što ukazuje da bi oba biljega mogla biti dobri prognostički pokazatelji malignosti astrocitoma. Nadalje, porast HNE-a u tumorskim stanicama, krvnim žilama i stromi ependimoma porastom njihove malignosti ukazuje da bi HNE mogao biti dobar prognostički pokazatelj malignosti ependimoma, dok sporadična nazočnost i pad CD133 imunopozitiviteta u tumorskim stanicama i stromi s porastom malignosti ependimoma ukazuje da matične tumorske stanice nemaju značajniji utjecaj na ovu tumorsku skupinu.

4-hidroksinonenal; prominin-1; glijalni tumor

nije evidentirano