hrvatski

Između skrbi i nasilja: životni ciklusi napuštene djece u Dubrovniku (XVII.-XIX. st.).

Napuštanje djece poznato je od najstarijih posvjedočenih vremena. Osnutkom Hospitala Misericordia 1432. godine dubrovačka država je preuzela skrb o napuštenoj djeci koja su do tada bivala zbrinuta na druge načine. Sačuvani izvori, premda ne omogućuju potpunu rekonstrukciju rada hospitala, svjedoče o uhodanom sustavu skrbi i nadzora s naglaskom na prevenciji, no i o primjerima zlostavljanja i zanemarivanja. Nahodsku populaciju općenito je obilježavala visoka smrtnost što se pokazalo i na dubrovačkom primjeru. Kako bi se pobliže istražili čimbenici koji su mogli utjecati na povišenu smrtnost životni ciklus nahoda podijeljen je na nekoliko etapa. Ulazak u sustav skrbi, boravak kod dojilja, povratak u nahodište, trajno udomljavanje i integracija u društvo zasebno su analizirani uz opis karakterističnih primjera prema arhivskoj građi. Prelazak iz jedne u drugu etapu kako je to diktirao sustav skrbi predstavljao je kritičan trenutak u životnom ciklusu štićenika jer je uključivao nerijetko stresnu prilagodbu novim okolnostima. Stigma napuštanja ostajala je i nakon izlaska iz sustava zaštite i nadzora. Ukazuje se na kumulativno djelovanje različitih čimbenika koji u konačnici znatno utječu na smrtnost štićenika. Državnim upravljanjem individualnim viškom populacije vjerojatno je barem dijelom otklonjena izravna smrtna opasnost u trenutku napuštanja no praćenjem životnih ciklusa napuštene djece uočeno je da nasilje nije izbjegnuto nego tek ublaženo i odgođeno.

napuštena djeca ; nahodi ; nahodište ; Hospital milosrđa ; smrtnost ; Dubrovačka Republika

nije evidentirano