hrvatski

Dijagnostička točnost

Točnost dijagnostičkog postupka ili pretrage jest sposobnost toga postupka ili pretrage da razlikuje neka dva stanja ili osobine. Primjerice, dijagnostička točnost definira sposobnost neke pretrage da razlikuje osobu s nekom osobinom od osobe bez nje. Te su dvije osobine/stanja najčešće bolest i zdravlje, no isto tako od nekog testa možemo očekivati da razlikuje dva stadija bolesti ili koja druga dva različita patološka stanja, npr. akutnu od kronične bolesti ili virusnu od bakterijske upale. Diskriminacijska sposobnost pretrage može se brojčano izraziti na više načina. Kvantitativni pokazatelji ili mjere dijagnostičke točnosti su: dijagnostička osjetljivost i specifičnost, pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti, omjer vjerojatnosti (od engl. likelihood ratio), površina ispod ROC krivulje (ROC-krivulje, od engl. receiver operating characteristic curves), učinkovitost (efikasnost, točnost), Youdenov indeks, dijagnostički omjer izgleda (DOR, od engl. diagnostic odds ratio) i još neke. Dijagnostički postupak je utoliko bolji što mu je diskriminacijska učinkovitost veća. Dobra laboratorijska pretraga s velikom diskriminacijskom učinkovitosti ima značajan doprinos u postavljanju dijagnoze, a njene povećane ili rjeđe smanjene vrijednosti upućuju na bolest i rijetke su u zdravlju i drugim bolestima. Idealna laboratorijska pretraga u potpunosti razlikuje dvije populacije (zdrave i bolesne). U širem smislu, mjere dijagnostičke točnosti možemo podijeliti u dvije glavne kategorije: mjere diskriminacije i mjere predikcije. Mjere diskriminacije ukazuju koliko dobro test razlikuje dva stanja od interesa, dok mjere predikcije iskazuju snagu i vrijednost pojedinačnog rezultata.

dijagnostička točnost, osjetljivost, specifičnost

nije evidentirano