hrvatski

Industrijska politika i gospodarski razvitak

Sam naslov ovog magistarskog rada obuhvaća veoma široko područje, te stoga smatram da je na samom početku ovoga rada nužno istaći značenje pojedinih pojmova. Prije svega vrlo je važno definirati sam pojam industrije, jer je riječ o pojmu koji je light motiv cijeloga rada. U anglosaksonskom području pojam industrije se koristi u širem smislu, te on osim prerađivačke industrije obuhvaća i sektor usluga i bankarstva, kao i prijevozne usluge. U ovom radu pojam industrije se koristi u užem smislu, te prvenstveno označava proizvođačke industrije, rudarstvo, građenje i energetiku . Ovaj rad sistematiziran je u tri veća poglavlja, uz uvodno i zaključno poglavlje, koja se sustavno nadovezuju i čine cjeloviti okvir zadane teme. Prvo poglavlje je uvodno poglavlje. Drugo poglavlje govori o ulozi industrije u cjelokupnom gospodarskom razvoju. U njemu se ističe važnost vrlo složenog procesa industrijalizacije za ukupan gospodarski razvoj nekog društva. Ističe se međusobna uvjetovanost poljoprivrednog i industrijskog razvoja, te se na temelju brojnih stavova ekonomskih stručnjaka zaključuje kako bi industrijski razvoj bio prekinut u slučaju odsutnosti poljoprivrednog razvoja zbog velike međusektorske zavisnosti tih dvaju sektora. Nadalje dan je povijesni pregled industrijskog razvoja, od razvoja kapitalističkih manufaktura do danas. Posebno se ističe razdoblje industrijske revolucije koja je započela u Velikoj Britaniji. Posljednjih dvjesto godina i više industrijalizacija i razvoj gotovo su sinonimi. U bliskoj prošlosti industrijski razvoj vodio je višem dohotku, većoj nezavisnosti i snazi onih zemalja koje su se uspjele brže industrijalizirati. Razvoj industrije neprestano je pratio i razvoj ljudskog znanja. Tako je napredak znanosti i tehnologije stvarao potencijal za sve produktivnije i na znanju sve više zasnovane industrijske procese. Zauzvrat, industrijski razvoj stimulirao je i financirao impresivni napredak ljudskog znanja. Stoga je razumljivo što je upravo brza industrijalizacija glavni cilj mnogih zemalja i što se mnoge vlade posebno organiziraju kako bi što efikasnije djelovale na ubrzavanje razvoja industrije. Na kraju drugog poglavlja dan je prikaz osnovnih strategija industrijalizacije, koje se poduzimaju i razvijaju u svrhu ostvarivanja utvrđenih ciljeva gospodarskog razvoja. U trećem poglavlju ovog magistarskog rada ističu se mjere i instrumenti suvremene industrijske politike. Na samom početku ovog poglavlja dane su brojne definicije pojma industrijske politike, koje su preuzete od poznatih ekonomskih stručnjaka. Ističe se kako je industrijska politika za državu ono što je strateški plan za poduzeće, tj. skica osnovne strategije razvoja koju će država slijediti u cilju maksimiziranja ekonomskog rasta. Nadalje se navode vrste i ciljevi industrijske politike. Svi ciljevi industrijske politike nastoje stvoriti povoljne makroekonomske uvjete za ubrzani razvoj i bolje poslovanje industrije u cjelini. Ostvarivanje ciljeva industrijske politike u velikoj mjeri ovisi od toga da li instrumenti stvarno djeluju u praksi. Instrumenti industrijske politike bi trebali pridonjeti povećanju efikasnosti industrije i njenom bržem razvoju. Na taj način industrijska politika ima utjecaj na povećanje produktivnosti industrije, na povećanje njene ukupne proizvodne moći i izvozne sposobnosti. Na kraju ovog poglavlja raspravlja se o ulozi države i tržišta u cjelokupnom razvojnom procesu industrijske politike, odnosno sukobljavaju se dva oprečna pristupa koja su u ekonomskoj teoriji dobila i svoje ime, riječ je o neoliberalističkom i strukturalističkom pristupu. Svrha četvrtog poglavlja ovog rada je pokušaj smještaja industrijske politike u okviru ekonomske teorije i njena primjena u tržišnim i tranzicijskim gospodarstvima. Izvršena je podjela industrijskih politika ovisno o njihovoj orjentaciji – na horizontalne i vertikalne. Horizontalne industrijske politike prepuštaju specifični unutar- i među- industrijski razvoj tržištu, tražeći poboljšanje samog funkcioniranja tržišta. Takve politike su danas posebno popularne i propagirane od strane OECD-a, a i počinju ih sve više primjenjivati zemlje u tranziciji smatrajući ih pravim putem ka uspješnom industrijskom razvoju. Vertikalne industrijske politike, s druge strane, teže razvoju pojedinih industrija ili cijelih industrijskih sektora. Na taj način se država direktno sukobljava s tržištem i pokušava djelomično ili čak u potpunosti zamijeniti djelovanje tržišnog mehanizma. U ovom poglavlju se nadalje definira položaj industrijske politike u okviru cjelokupne ekonomske politike, te se ističe važnost mjera i instrumenata industrijske politike u pojedinim zemljama. Današnja industrijska politika u zemljama Europske unije dio je cjelokupne ekonomske politike, kojom se nastoji postići gospodarski rast, rast proizvodnje, porast zaposlenosti uz stabilno makroekonomsko okruženje. Industrijska politika je dio politike strukturalnog prilagođavanja, kojom se nastoji restrukturirati poslovni sektor u cilju povećanja konkurentnosti industrije i rasta efikasnosti u korištenju rada i kapitala. U posljednjem dijelu ovog poglavlja daje se uvid u konkretno provođenje industrijske politike u pojedinim zemljama. Najprije se proučava industrijska politika Europske unije, koja je od izuzetnog značenja za sve zemlje u tranziciji, pa tako i Hrvatsku, jer će sve one u dogledno vrijeme postati njene članice, te je svakako korisno saznati u kojem se smjeru razvija industrijska politika Unije. Zatim se još pridaje posebni značaj industrijskoj politici istočno azijskih zemalja, čiji primjer bi trebao poslužiti istočno europskim tranzicijskim zemljama u stvaranju njihove uspješne ekonomske i industrijske politike. Na samom kraju ovog rada, izvode se mjere i preporuke, do kojih se došlo na temelju iskustva uspješno provedenog industrijskog razvoja i napretka u visoko industrijaliziranim zemljama, kojima bi se trebala koristiti Hrvatska prilikom kreiranja svoje buduće industrijske politike.

industrija; industrijska politika; ekonomska politika

nije evidentirano