hrvatski

Domašaji i ograničenja lokalističke teorije padeža

U radu se pokušava odgovoriti na pitnje jesu li i, ako jesu, u kojoj su mjeri prostorna značenja u samim temeljima padežnoga sustava (kako se često tvrdi). Upozorava se također i na neka (moguća) ograničenja vezana za lokalističku teoriju padeža, a ona se tiču ponajprije činjenice da se prostorna značenja, bar u hrvatskome jeziku, rijetko izražavaju izravno padežnim oblicima, a da i onda kad se izražavaju, pretpostavljaju svojevrsnu objektivizaciju prostora kao okolnosne oznake (adverbijala), npr. prići šumi, prijeći most, šetati parkom. U takvim se izričajima naime prostor konceptualizira kao predmet (objekt), a ne (samo) kao okolnost. S druge strane, najčešće je i najtipičnije da se prostorna značenja izražavaju prijedložno-padežnim izrazima, i to zato što takvi izrazi, npr. (knjiga je) na stolu, sadrže sva tri primarna elementa koja u pravilu pretpostavljaju prostorna značenja, a to su objekt lokalizacije (knjiga), lokalizator (stol) i tzv. konkretizator (prijedlog na).

lokalistička teorija, padeži, prijedložno-padežni izrazi, objekt lokalizacije, lokalizator, konkretizator

nije evidentirano