hrvatski

Transparentnost javne vlasti na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini

Koncept prava na pristup informacijama u svojem je pravno cjelovitom obliku, donošenjem Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI), u hrvatski pravni sustav uveden potkraj 2003. godine. Osnovna je ideja koncepta, kako je zamišljena i uređena u komparativnoj pravnoj i političkoj perspektivi, omogućiti najširem krugu korisnika (svaka domaća ili strana pravna osoba) pravni postupak pristupa svim informacijama koje posjeduju ili kojima raspolažu tijela javne vlasti na državnoj te lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini, kao i pravne osobe s javnim ovlastima, odnosno tijela koja se financiraju iz javnih sredstava. Temeljna je normativna presumpcija navedene sheme sadržana u ideji kako informacije kojima raspolažu institucije javne vlasti načelno moraju biti dostupne korisnicima “javnoga servisa”, uz precizno određene iznimke koje se fokusiraju na zakonom propisane slučajeve čiji je cilj zaštita posebnih legitimnih (javnih) interesa. Time se jednako u političkom smislu ostvaruje ideja narodnog suvereniteta (prema kojoj vlast pripada zajednici državljana koji jednim dijelom njezino izvršavanje povjeravaju ustavno kreiranim institucijama nad kojima zadržavaju pravo nadzora), kao i posebna načela transparentnosti, otvorenosti, odgovornosti, učinkovitosti i kvalitete. U državama koje, poput Republike Hrvatske, usvajaju određeni jači oblik decentralizacije javne vlasti, pitanje transparentnosti na lokalnoj i regionalnoj razini, a s obzirom na iznimno blizak odnos građana (korisnika). Transparentnost javne vlasti na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini i institucija, poprima osobito značenje.1 U tom smislu, pravo na pristup informacijama je vrlo važan indikator postojanja ili nepostojanja takve transparentnosti kojeg je moguće prilično kvalitetno pratiti i analizirati, što je ponajprije posljedica njegove precizne pravne regulacije. S druge strane, čini se da je nakon gotovo osam godina primjene Zakona o pravu na pristup informacijama moguće izvoditi konkretnije opće zaključke u navedenom području, a samim time i identifi cirati potencijalne probleme u interpretaciji i implementaciji Zakona te slijedom toga, dakako, formulirati i određene preporuke i prijedloge za daljnji razvoj toga koncepta. Analiza koja slijedi podijeljena je u dva osnovna dijela. U prvome (“2. ocjena trenutnog stanja”) daje se sumarni prikaz najvažnijih analiza primjene ZPPI-ja, izrađenih od strane nadležnih državnih tijela i nevladinog sektora. U drugome dijelu (“3. prijedlozi i preporuke”) pokušava se definirati najznačajnije karakteristike prava na pristup informacijama u njegovoj specifičnoj hrvatskoj razvojnoj perspektivi.

pravo na pristup informacijama, otvorenost, odgovornost, lokalna razina

nije evidentirano