hrvatski

Mikrotvrdoća : mjerenja i primjena metode

Tvrdoća je kompleksno svojstvo materijala ovisno o brojnim faktorima, no njeno mjerenje je relativno jednostavno. Mjerenje tvrdoće najčešće se sastoji u utiskivanju (poznatom silom) predmeta (poznatog oblika) u uzorak materijala čija se tvrdoća mjeri i na kraju mjerenja veličine traga utiskivanja. Do sada izuzetno važno otkriće izvršio je A. Wilm još 1904.-1905. godine, mjerenjem tvrdoće tijekom duljeg vremena na uzorcima duraluminija, slitina Al-Cu, koji su bili odloženi u skladištu. U priopćenju će biti izloženi i raspravljeni naši najvažniji dosadašnji rezultati mjerenja tvrdoće u laboratorijima Instituta za fiziku (laboratorij osnovan 1966- g.), Fizičkog odsjeka PMF-a (laboratorij osnovan 1992. g.) i Instituta Đure Đakovića (laboratorij osnovan 1965. g.) na uzorcima metastabilnih slitina dobivenih primjenom neravnotežnih postupaka priprave, kao što su na pr.: ultra-brzo kaljenje, magnetronska depozicija i druge metode. Međutim, pravilno tumačenje (interpretacija) rezultata mjerenja nije jednostavno i zahtjeva poznavanje rezultata istraživanja na istim uzorcima dobivenih primjenom drugih, najčešće strukturnih i mikrostrukturnih metoda.

mikrotvrdoća; metastabilne slitine

nije evidentirano