hrvatski

„Izaći iz sebe“: Ja kao dvojnik i postajanje- anonimnim u Isušenoj kaljuži Janka Polića Kamova (O desubjektivaciji u Diderota, Maupassanta i Kamova)

Na kraju prvoga dijela Isušene kaljuže – Na dnu – pripovjedač upućuje na čuvenu novelu Guya de Maupassanta Horla. Dok je za Maupassanta Horla predstavljala sablasno pojavljivanje drugoga, za pripovjedača Isušene kaljuže Horla, međutim, znači sablasno pojavljivanje sebe kao drugog, sebe kao neutralnoga ne-sebstva, kao nikoga. Dok je Maupassant bio užasnut mogućnošću takvoga kreaturnoga života (E. Santner) koji prebiva na pragu između vidljivoga i nevidljivoga, pripovjedač Isušene kaljuže, nasuprot tome, širokogrudno prihvaća mogućnost ne-bića koje se ne može svesti na ontološku opreku između bića i privida i pravno-moralnu opreku između sebe i drugoga. U Maupassantovoj se noveli On? događaji pripovijedaju kao da je pripovjedač susreo drugoga kao svoga izvanjskoga dvojnika. Međutim, pripovjedač u On? susreće samoga sebe kao neutralno nitko ; on susreće sebe kao svoga vlastitoga dvojnika. Na isti način, u sljedećim dijelovima Isušene kaljuže – U šir, U vis – pripovjedač prolazi asketsku transformaciju u kojoj se lišava sebe. To 'oslobađanje od sebe' – izlazak iz sebe, kao što Kamov piše – u Isušenoj se kaljuži poima kao glavna tehnika otpora disciplinarnoj moći koja djeluje kroz pravne oblike autentičnosti i individualnosti. Ta se asketska samo-preobrazba u kojoj se afirmira „pravo da se nestane“ (Blanchot) može shvatiti kao (još jedno) objašnjenje završnog iskaza romana: 'Ja nisam ja'.

sebstvo; pripov(i)jed(a)ni identitet; glumac; ipse/idem; iskaz; zamjenica Ja; potencijalnost

nije evidentirano