hrvatski

Kriza obitelji u novijem hrvatskom romanu

Temom Kriza obitelji u novijem hrvatskom romanu nastojali smo istražiti ekspresiju i viziju nepregledne mreže obiteljsko-bračnih interakcija kakvima ih nudi književnost. Promatrani korpus obuhvatio je devet djela za razdoblje od početka do kraja našega stoljeća. Izlučena djela držimo svojevrsnim paradigmama, nezaobilaznim romaneskno-proznim odgovorom na temu koja je fokusirana. U radnji smo pokušali progovoriti i o genealogijskome romanu, Familienfuge prozama, obiteljskoj patografiji i kronisteriji u kontekstu krize romana. Autorica je držala izazovom, ali i metodološkim problemom, ukrižati silnice (parametre) krizne znanosti o obitelji (antropologija i sociologija kulture), krizne znanosti o književnosti (teorija književnosti), krizne obitelji i kriznoga romana. Na temelju analize sadržaja, stila i jezika, ispomažući se psihoanalitičko-arhetipskim i strukturalističkim metodološkim premisama, imajući neprestance djelo u središtu interesa - najuopćenije i najkraće kazano, obiteljska stvarnost i ljudska intima kako ih nalazimo u novijem hrvatskom romanu pesimistično su intonirane. Obiteljski se sklad gubi, članovi obitelji učestalo se susreću kao stranci i obiteljske žrtve, nema fatalnih ljubavi, velikih karenjinskih heroina, urbanih verterijada i amornoga patosa. Neke među promatranim prozama sude obitelji (Isušena kaljuža, Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Svila, škare). Druge, pak, traže izvanobiteljske, sociografske, meta(povijesne) korijene i uzroke obiteljskoj nesreći (Porodica Vinčić, Berenikina kosa, Krhotine).

kriza obitelji; hrvatski moderni roman; genealogijski roman; obiteljske patografije; obiteljska tragedija

nije evidentirano