hrvatski

Nenad Fabijanić: Likvidnost i čvrstina

Građevine koje na svome mjesti razvijaju osobitu prezentnost daju dojam unutarnje napetosti koja nadilazi samo mjesto. One utemeljuju svoje mjesto i istodobno svjedoče o svijetu. Peter Zumthor : "O pasiji za stvari" Postoje mjesta u gradu koja su žarišta njegove urbanosti, ali i sjecišta arhitektonske kulture jednog vremena. Ugao Bogovićeve i Gajeve ulice u Zagrebu svakako jest takvo mjesto osobitog urbanog naboja. Sama zgrada, dio Zakladnog bloka iz 1932.-1933. godine, važne postaje zagrebačke moderne, nalazi se u neposrednom susjedstvu ikona arhitekture tridesetih: Planićeve Napretkove zadruge i kuće Schell Rudolfa Lubynskog. Ostakljeno prizemlje oduvijek je ispunjavalo funkciju trgovine, pa je već i tada postojao optičarski lokal. Najnovije preuređenje prodavaonice i ordinacijskog prostora tvrtke Ghetaldus svjedoči o poštovanju specifičnog mjesta i svijesti o njegovu kulturološkom značenju. U opusu Nenada Fabijanića, autora "novog" Ghetaldusa, ovo se suzdržano oblikovanje može staviti u slijed oblikovanja prijemnih prostora Banskih dvora, dok se već ponešto udaljava od znatno opulentnije ljubljanske galerije i bara Zebra. Odnos polujavnog prostora trgovine i javnog prostora pješačke zone s popularnim kafeom pokazuje se u potpunom prožimanju ovih dvaju činilaca urbanog života. Za javni prostor je unutarnji prostor trgovine otvorena pozornica, na čijem se blještećem podiju kreću akteri - kupci i prodavači, dok život ulice i legendarne kuće što ga okružuju ulaze u unutarnji prostor, reflektirajući se na njegovim staklenim i kamenim plohama. Potpuno prožimanje vanjskog i unutarnjeg daje novom Ghetaldusu značaj komunikativne urbane točke grada. Doživljajni intenzitet Fabijenićevog interijera određen je dijalektikom odnosa likvidnog i čvrstog, sjajnog i zagasitog, transparentnog i zatvorenog. Taj princip kontrasta nije neuobičajen, ali se u ovom slučaju prikazuje snažno prezentnim materijalom - na desetke hladno sjajnih modela naočala nabodeno je poput leptira na panoe obučene mekom janjećom kožom. Nosilac nestalnog i promjenjivog - pod od polirana kamena - reflektira sve fenomene unutarnjeg i vanjskog prostora. Titravi odrazi reflektora, svijetlećih niša, točkastih stropnih svjetala, vanjske rasvjete čine dojam uzbibane vodene plohe. Pogled se zaustavlja i umiruje na elementima čvrstine ovog interijera - skulpturi ovalnog stepeništa i drvenoj stijeni s površinom od palisandrova furnira osobito izraženih šara. Ova stijena izrazite, ali umirene grafike, koja može podsjetiti na obod blagovaonice u vili Thugendhat, ima slično optičko djelovanje - tamnu protutežu svijetloj gami čitavog prostora. Međutim, za arhitekta nije bila odlučujuća asocijativnost već sama egzietencijalnost materije kako kod iznimnog palisandrovog furnira, čije samo postojanje opravdava njegovu upotrebu, tako i kod janjeće kože kao podloge izlošcima te osobito kod kamenitog stepeništa, gdje je struktura travertina ondulato optimalno pokazana. Zavojito stepenište, kojim se iz prostora trgovine silazi u prostore ordinacije, nadovezuje se u svojoj pojavnosti na stube ljubljanske Galerije Zebra, no jasno pokazuje pomak prema purističkom, reduciranom tretmanu forme. Prohodna skulptura stubišta, koja se doživljava kao jezgra čitavog projekta, spona je dvaju njegovih, nadasve različitih dijelova. Bijeli, kompaktni prostor ordinacije mirni je stavak, koji stoji u kontrastu prema alegrettu svjetala i refleksa gornjeg prostora. Ordinacija s "venecijanskim" stropom gusto raspoređenih gredica, s dnevnim svjetlom koje ulazi preko satiniranih staklenih ploha gornjeg nivoa, s rafiniranom režijom umjetnog svjetla, jednakovrijedna je reprezentativnoj trgovini. Kao i kod drugih Fabijanićevih radova - Galerije Zebra, Banskih dvora, Ban Café-a, i u Ghetaldusu je uspostavljena ravnopravnost svih prostora. Svaki centimetar projekta tretiran je jednakom pažnjom, tako da se pojavnosti ovih prostora, usmjerenih prema tihom skladu, jedva što može dodati ili oduzeti. Lampugnanijeva misao da je "…ljepota ono što čuva, brani i potiče duhovnu sreću čovjeka" mogla bi naći svoje mjesto u kontemplaciji Fabijanićevog Ghetaldusa.

prezentnost; Bogovićeva ulica; Gajeva ulica; Ghetaldus; urbani naboj; materijalitet

nije evidentirano