hrvatski

Farmakoterapija u transplantacijskoj medicini

U ovom radu prikazane su osnovne karakteristike imunološkog sustava i imunosupresivnih lijekova, njihova primjena kod transplantacija, mehanizmi djelovanja te pozitivni i negativni učinci. Imunosupresivni protokoli koji se koriste u većine bolesnika obuhvaća inhibitor kalcineurina takrolimus ili ciklosporin, antimetabolit mikofenolat mofetil ili miko-fenolnu kiselinu, i kortikosteroid. U ranom razdoblju nakon presađivanja za suzbijanje reakcije odbacivanja primjenjuje se jača imunosupresija pomoću većih doza imunosupresivnih lijekova ili dodavanjem indukcijskih agensa, monoklonskih ili poliklonskih antilimfocitnih protutijela. U liječenju akutne reakcije odbacivanja posredovane stanicama primjenjuju se intravenski pulsne doze metilprednizolona, a rjeđe antilimfocitna protutijela. Rijetko se primjenjuje imunoadsorpcija, rituksimab, alemtuzumab ili splenektomija. Ispitivanja imunosupresivnih lijekova i njihovih mehanizama djelovanja dovela su do otkrića velikog broja potencijalno novih lijekova, međutim, njihovoj primjeni u imunosupresivnom liječenju u transplantacijskoj medicini moraju prethoditi velike randomizirane kontrolirane studije.

imunosupresija; imunosupresivi; transplantacija; reakcija odbacivanja; kortikosteroidi

nije evidentirano