hrvatski

Semantika prostora u dubrovačkoj književnosti 17. stoljeća

Polazeći od teorijskih uporišta suvremene paradigme prostornog obrata (spatial turn), disertacija se bavi analizom književnog prostora u dubrovačkoj književnosti 17. stoljeća. Pristupajući književnom prostoru kao proizvodu diskursa, u analizi se nastoje detektirati procedure diskurzivne proizvodnje prostora na trima međuovisnim razinama: tekstnoj, intertekstnoj i kontekstnoj. Također, književnim se prostorima pristupa iz vizure oblikovanja kolektivnih identiteta/alteriteta. Na temelju analize provedene na korpusu koji obuhvaća reprezentativne tekstove četvorice Dubrovčana (Dubravka, Osman, U slavu visine privedre Ferdinanda II Ivana Gundulića ; Pavlimir, Danica, Captislava i Bisernica Junija Palmotića ; Trublja slovinska Vladislava Menčetića ; Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotića Dionorića), književni prostori u tekstovima dubrovačkih autora otkrivaju se nositeljima mnogostrukih i višeslojnih značenja – literarnih, povijesnih, (geo)političkih, društvenih, religijskih i kulturnih – generiranih različitim tipovima diskursa, karakterističnima za Dubrovnik, ali i (zapadnu) Europu u 17. stoljeću. Osvrt na konstruiranje prostora identiteta/alteriteta upućuje pritom na višestruka razgraničavanja kao i na dominantnu auto/raguzo/centričnu perspektivu oblikovanja prostora. Fokusiranjem na književni prostor, zanemaren u dosadašnjih proučavatelja, te analizom utemeljenoj na suvremenoj teoriji prostora (spatial turn) disertacija pridonosi istraživanjima prostora u hrvatskoj književnosti 17. stoljeća.

književni prostor; prostorni obrat (spatial turn); identitet i prostor; hrvatska književna povijest; dubrovačka književnost 17. stoljeća

nije evidentirano