hrvatski

Akademska i ostatak znanstvene zajednice na prekretnici

U Hrvatskoj najveći dio znanstvene zajednice čine znanstvenici koji čine znanstveni podsustav akademske zajednice. Akademska zajednica mora osigurati uspješan rad tri podsustava: znanost, nastava i struka. To nije dovoljno za uspješan rad pojedinca koji mora biti i društveno angažiran u časopisima, znanstveno-stručnim udrugama, tehničari na području normizacije itd. To moraju uzeti u obzir kriteriji napredovanja. Obje zajednice morat će se uskoro odlučiti mogu li pripomoći da se Hrvatska izvuče iz svekolike krize. Pritom se nameće dvojba: treba li osnovni cilj svekolike hrvatske znanstvene zajednice biti služenje tuđim interesima ili definiranju i ostvarivanju hrvatskih nacionalnih ciljeva? Polazi se od činjenice da hrvatski znanstvenici mogu pridonijeti stvaranju novog svjetskog znanja u iznosu manjem od 0, 1%. Stoga Hrvatska treba optimalno tri skupine znanstvenika. Najmanju skupinu čine oni koji su sposobni i treba im dopustiti da pridonose općem znanju. Moramo biti svjesni da će trebati dio znanstvenika uključiti u administrativne i istraživačke funkcije koje će trebati ostvariti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Međutim, najveći broj znanstvenika treba uključiti u ostvarivanje hrvatskih nacionalnih ciljeva. Pritom Hrvatska ne treba određivati snagom znanstvenih moćnika strateške pravce, već treba sustavno tražiti niše. Za akademsku zajednicu objektivno postoji problem koji je naznačen pod naslovom: Imam doktorat, tko me treba? (Vjesnik, 14. siječnja 1993.). Svi znanstveni novaci ne mogu ostati u obrazovnom sustavu. Treba za njih osmisliti doktorska radna mjesta. Istodobno svi u obrazovnom sustavu ne mogu i ne trebaju napredovati do najviših zvanja.

akademska zajednica; zadaci pripadnika akademske zajednice; vrste istraživanja

nije evidentirano