hrvatski

Inicijalna terapija temporomandibularnih poremećaja

Temporomandibularni poremećaji (TMP) skupni su naziv za poremećaje temporomandibularnih zglobova i/ili žvačnih mišića često nepoznate etiologije iako se njihov nastanak ponekad pripisuje traumi, parafunkcijama, psihosocijalnim čimbenicima (stresu) te okluzijskim uvjetima. Iako često spominjan, odnos između okluzije i i njezina mogućeg utjecaja na poremećaje cjelokupnog žvačnog sustava još uvijek je predmetom kontroverzi čemu svakako pridonosi i obimna, raznovrsna i zbunjujuća literatura o toj problematici. U novije vrijeme sve smo više svjesni i činjenice da se pod pojmom temporomandibularni poremećaji „utrpava“ mnoštvo simptoma očigledno različite etiopatogeneze što posljedično otežava dijagnostiku i adekvatan terapijski pristup. Za uspješno otkrivanje i liječenje poremećaja žvačnog sustava važno je jasno prepoznati znakove i simptome. Bol je svakako najčešće prisutna tegoba i uopće najteži problem za procjenu. Sljedeći važan simptom ograničena je funkcija donje čeljusti koja podrazumijeva ograničen raspon kretnji u svim smjerovima. Kao i bol, ograničena funkcija donje čeljusti uzrokuje značajne tegobe kod bolesnika koji se susreće s poteškoćama u svakodnevnim aktivnostima kao što su jelo, govor itd. Postupci koji se preporučuju za liječenje temporomandibularnih poremećaja jako variraju i imaju širok spektar modaliteta no najčešći stomatološki oblik liječenja reverzibilan je i neinvazivan, a podrazumijeva izradbu stabilizacijske okluzijske udlage. Kako se nerijetko radi o poremećajima multifaktorijalne etiologije u dijagnostici i u liječenju nužan je cjelovit medicinski pristup.

etiologija TMP-a; okluzijska udlaga

nije evidentirano