francuski

Le monastere Saint-Pierre d'Osor (Ile de Cres): quatrieme campagne d'etudes archeologiques

U ovome radu izloženi su rezultati četvrte kampanje arheoloških i konzervatorskih istraživanja benediktinskog samostana i crkve Sv. Petra u Osoru na otoku Cresu održane tijekom svibnja 2009. godine. Ona su dio znanstvenoga projekta MIC-a za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i istraživačkog centra ARTeHIS C.N.R.S.–a iz Dijona, te Konzervatorskoga odjela u Rijeci. Također su prezentirani prvi rezultati geofizičkih istraživanja koja su provedena tijekom zime 2010. godine na prostoru sjeverno, južno i istočno od arheološki istraživanih zona. Osnovni cilj ovogodišnje kampanje bio je dovršetak istraživanja sektora III, te sektora VI, odnosno dijela lokaliteta smještenog iza začelja postojeće crkve. Time se pokušalo utvrditi narav i funkciju građevina pronađenih u južnome i središnjemu dijelu istražene zone, ustanoviti sve građevne faze iz antičkoga razdoblja, a čiji su ostaci posebno uočljivi u jugoistočnom dijelu nalazišta, te utvrditi rasprostiranje i dubinu ukopa srednjevjekovnoga groblja. Naime, jedan od ciljeva istraživačkoga projekta, koji traje već četiri godine, jest utvrđivanje prostorno-arhitektonskih datosti lokaliteta prije i u trenutku osnivanja samostana početkom XI. stoljeća putem dijakronijske prostorne analize toga područja unutar zidina antičkoga grada. U istraživanjima sektora VI ove su godine po prvi put otkrivene dvije protopovijesne žare. Jedna od njih je istražena i na temelju analize ostataka metodom C14 datirana u X.-IX. stoljeće prije Krista. Taj pronalazak predstavlja najstariji sa sigurnošću datiran nalaz na području grada Osora i otoka Cresa. Na području istoga sektora, u sljedećoj se fazi, koju možemo okvirno smjesti u kasno liburnsko razdoblje, gradi građevina od koje smo otkrili dva segmenta suhozidne konstrukcije čiju tehniku zidanja možemo usporediti s onom primjenjenom kod građevina otkrivenih na otprilike stotinu metara od našega lokaliteta na sjeverozapadnome području grada. Geofizička istraživanja su provedena sjeverno, istočno i južno od crkve, na površini od otprilike 700 m2. Cilj ovih ispitivanja bio je dvojak: trebalo je utvrditi granice prostiranja prostorija i građevina koje su otkrivene u arheološkim istraživanjima na području istočno i sjeverno od crkve te provjeriti pretpostavku o postojanju samostanskog klaustra s galerijama južno od crkve. Na temelju preliminarne obrade rezultata moguće je navesti nekoliko zapažanja (sl. 18). Otkriven je nastavak ogradnog zida samostana čiji je segment otkriven tijekom istraživanja 2008. godine (zid 6.111). Taj je zid vjerojatno predstavljao sjevernu granicu terase na kojoj su bili smješteni samostanski sklop i groblje. Istočno od sektora III geofizičkim je istraživanja otkriven produžetak zida 3.117 antičke prostorije te njezini gabariti, kao i nastavak zida 3.113 koji označava poziciju južnog samostanskog zida. Zabilježen je veliki broj elektromagnetskih signala koji vjerojatno odražavaju zidane strukture, međutim njihova bi grafička interpretacija bila presmiona. Ipak, neke značajnije «reflektirajuće mase» bit će predmetom sljedeće istraživačke kampanje s ciljem preciznijeg utvrđivanja njihovih značajki. Nijedna od brojnih struktura koje su uočene južno od crkve ne može sa sigurnošću biti povezana s klaustrom s trijemovima. Međutim, ograničenja korištene metode istraživanja kao i poteškoće iščitavanja rezultata nameću oprez, i ove se tvrdnje ne smiju smatrati konačnima sve dok se ne provede arheološka provjera. Građevina koju je A. Mohorovičić djelomično iskopao pedesetih godina jasno se ocrtava južno od crkve. Istočni zid te prostorije proteže se dalje prema jugu gdje se prekida i nastavlja u smjeru istoka, a moguće je rekonstruirati i segment još jednoga zida koji mu je paralelan. Također su uz južni zid crkve uočene dvije dosad nepoznate prostorije, od kojih je jednu moguće interpretirati kao zvonik. U svakome slučaju brojnost signala upućuje na bogat arheološki potencijal ovoga sektora.

Croatie; Osor; architecture medievale; cimetiere medieval et protohistorique

nije evidentirano