hrvatski

Odgovornost za dijete kao paradigma bioetičke odgovornosti

Odnos prema djetetu u horizontu bioetike zauzima istaknuto mjesto, jer nuka na promišljanje temeljnih etičkih pojmova, prvenstveno autonomije i odgovornosti. No, dijete kao predmet bioetičke refleksije ne pojavljuje se kao problem samo u području medicinske skrbi, nego se tiče čitavog predmetnog polja bioetike, koje obuhvaća kako biomedicinske, tako i globalno-ekološke probleme. Kao oslonac za takav smjer razmišljanja mogu nam poslužiti stavovi Hansa Jonasa, koje je on artikulirao u djelu "Princip odgovornost" (1979.). Slijedimo li Jonasa, možemo ustvrditi da je odgovornost za dijete paradigmatski oblik bioetičke odgovornosti, i to iz dva razloga. Kao prvo, u skrbi o djetetu nema recipročnog odnosa prava i dužnosti, koji obilježava tradicionalne koncepte moralne odgovornosti i na njima zasnovane forme socijalno-političkog života. Utoliko odgovornost prema djetetu može postati mjerodavna za vidove odgovornosti čovjeka prema ne-ljudskim živim bićima i prema ne-ljudskoj prirodi uopće. Kao drugo, odgovornost za dijete ima značajke totalnosti, kontinuiranosti i usmjerenosti na budućnost, a upravo te značajke ocrtavaju novi tip odgovornosti koji zahtijeva doba ekološke krize kao krize znanstveno-tehničke civilizacije.

odgovornost, dijete, budućnost, bioetika, ekologija

nije evidentirano