hrvatski

Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse

U ovome radu autor pokušava na temelju pregleda glavnih djela političke misli renesanse utvrditi postojanje četiriju orijentacija, odnosno distinktnih škola unutar korpusa političkih teorija renesanse. Prva škola je škola tzv. građanskog humanizma, druga je škola građanskog republikanizma, treća je škola političkog utopizma, a četvrta je škola kršćanskog humanizma. U ovom tekstu iznesen je sumarni pregled tih glavnih pravaca i njihovih protagonista te glavne značajke svake od tih škola. Na temelju izučavanja glavnih djela političke misli u renesansi autor nudi svoju periodizaciju i kategorizaciju koja utemeljenje ima u istraživanjima Hansa Barona, Quentina Skinnera, Pierrea Mesnarda, Luigia Firpoa, Paula Oskara Kristellera i drugih, nasuprot klasičnim povjesničarima političke misli kao što su Pierre Touchard, George Sabine, Gaetano Mosca i dr. koji nisu razlikovali posebne orijentacije i svodili su političku misao renesanse na opreku političkog realizma (Machiavelli) i političkog utopizma (More), zapostavljajući druge orijentacije i škole. No za razliku od Barona i Skinnera koji iz građanskog humanizma izvode glavni tok renesansne političke misli, ovdje se tvrdi da iz srednjeg vijeka izranjaju dvije humanističke škole: jedna je već spomenuta škola građanskog humanizma, dok je druga škola kršćanskog humanizma, koja također ima uporište u humanizmu i humanističkoj revalorizaciji religije. S druge strane, iz škole građanskog humanizma rađa se i republikanska orijentacija, koja međutim s Machiavellijem, najvećim baštinikom građanskog humanizma, doživljava metamorfozu i razvoj u novom obliku političko-teorijskog diskursa. S Machiavellijem završava epoha građanskog humanizma i započinje razdoblje artikuliranja i afirmacije građanskog republikanizma, koji će doživjeti nekoliko metamorfoza, između ostaloga i u liku Pocockova “atlantskog republikanizma”. Kršćanski će humanizam pak dovesti do razvoja utopijske političke misli, ali i do ideje prosvijećenog, humanističkim idejama odgoja i morala prožetog monarhijskog oblika vlasti.

građanski humanizam; građanski republikanizam; politički utopizam; kršćanski humanizam; Niccolò Machiavelli; Francesco Guicciardini; Thomas More; Erazmo Rotterdamski

nije evidentirano