hrvatski

Pravni odnosi in rem i pravni odnosi in personam

Predmet ovog članka Hohfeldovo je tretiranje složenog problema razlikovanja prava in rem i prava in personam u angloameričkom pravu koje odgovara razlici između apsolutnih i relativnih prava u kontinentalnoeuropskom pravnom krugu. Hohfeld je pokušao bitno poboljšati terminologiju subjektivnih prava. Smatrao je da bi precizna terminologija i njezina rigorozna primjena, mogle riješiti temeljne probleme pravne znanosti i pravne prakse. Držao je da se izrazi „pravo in rem“ i „pravo in personam“ često pogrešno shvaćaju i da značenja koja im se pripisuju zamagljuju pravnu misao. Uvriježena je pogreška da je ovdje riječ o pravima nad stvarima i pravima protiv osoba. Stoga je za izraze in rem i in personam kao zamjenu predložio izraze „multilateralni“ i „paucilateralni“. Prema Hohfeldovoj teoriji, nema razlike između multilateralnih (in rem) i paucilateralnih prava (in personam), budući da je svako pravo in rem također pravo in personam. Prava in rem mogu se analizirati kao velik niz prava dviju točno određenih osoba. Prava in rem zapravo su paketi prava in personam. Pravo usmjereno prema cijelom svijetu zapravo je niz neograničeno brojnih prava, od kojih je svako usmjereno prema određenoj osobi. Postoji onoliko in rem prava koliko postoji osoba koje duguju odgovarajuću dužnost. Hohfeldova analiza na taj nas način sprječava da kažemo: „Osoba A ima opće pravo u odnosu na X.“ Hohfeldovo određenje multilateralnih i paucilateralnih odnosa bilo je izvrgnuto mnogim napadima. Temeljni je cilj rada preispitati Hohfeldovu podjelu pravnih odnosa na multilateralne i paucilateralne, kao i stajališta drugih autora o njegovoj klasifikaciji.

pravo; dužnost; prava in rem; prava in personam; apsolutna prava; relativna prava; multilateralna prava; paucilateralna prava

nije evidentirano