hrvatski

SIROMAŠTVO USRED OBILJA. UZROCI I POSLJEDICE ZADUŽIVANJA STANOVNIŠTVA U RAZVIJENIM ZEMLJAMA

Porast broja siromašnih u najrazvijenijim zemljama i druge teške posljedice još uvijek aktualne globalne recesije potaknule su analize i diskusije o njezinim glavnim izvorima, pri čemu se u prvi plan najčešće stavljaju uzroci financijske, ekonomske ili moralne prirode. U ovom se radu krizi pristupa na ponešto drugačiji način jer se istražuju njezini ideološko-politički korjeni i temelji. Stoga analiza započinje sa političkim promjenama u Sjedinjenim Državama na početku osamdesetih godina prošlog stoljeća i objašnjenjem presudnog utjecaja koji je neokonzervativni ideološko-politički preokret imao na buduću raspodjelu novostvorene vrijednosti između vlasničko-financijske elite i radno zavisnog dijela stanovništva. Povratak neoliberalnog društvenog i ekonomskog modela doveo je na jednoj strani do konstantne stagnacije nadnica ogromne većine američkih zaposlenika, dok je na drugoj omogućio nekontrolirani rast bogatstva i političke moći oligarhijske manjine. Realno zaostajanje plaća za porastom novostvorene vrijednosti i rast troškova života siromašili su srednji i niže slojeve društva i stavljali ih u situaciju neizbježnog oslanjanja na hipotekarno, kartično i drugovrsno zaduživanje ne bi li tako nadoknadili smanjenje kupovne moći. Iako su se s vremenom dugovi kućanstva opasno gomilali, financijsko-politička elita je držala kako je pronađeno savršeno rješenje koje će istodobno osigurati dovoljno snažnu potražnju, privredni rast i nepravedne odnose u raspodjeli. Pri tome su američka vlada i FED (središnja banka) kroz deregulaciju poslovanja financijskog sektora, nepoštivanje zakona i niske kamatne stope ohrabrivali širenje epidemije zaduživanja kućanstava. Kako je stanovništvo uskoro postalo prezaduženo i nesolventno banke su, umjesto da s takvom praksom prestanu, nastavile osmišljavati nove kreditne modele prilagođene najsiromašnijima i najzaduženijima. Najrašireniji instrument kreditiranja građana bili su subprime hipotekarni krediti (<zajmovi lažova>) koji stanovništvu omogućavaju refinanciranje ranijih hipoteka, ali i stjecanje gotovinskih sredstava. Tako što je bilo moguće pod uvjetom neprestanog rasta vrijednosti nekretnina, a to se upravo i događalo zbog povećane potražnje za nekretninama financirane novim hipotekarnim zaduživanjem. U želji da se osiguraju od rizika i istodobno zarade banke su hipotekarne kredite i druge vrste zaduženja objedinjavale i pretvarale u vrijednosnice i derivate prodavane po cijelom svijetu. Američki financijsko-ekonomski sustav je mogao dinamično napredovati sve dok su postojale niske kamatne stope, mogućnost uzimanja i refinanciranja loših zajmova, rast cijena kuća i snažan građevinski sektor. S rastom kamatnih stopa i padom vrijednosti nekretnina krajem 2007. g. počinju problemi u otplati hipotekarnih zajmova i dolazi do urušavanja spekulativnih financijskih proizvoda, najprije izvedenica subprime kredita. Tako je pokrenuta lavina bankrota, preuzimanja i nacionalizacije banaka i drugih ustanova financijskog sektora, a kriza je ubrzo pogodila i <zaraženi> financijski sektor u drugim zemljama svijeta. Kriza likvidnosti i međubankarskog povjerenja obrušila se na poduzeća u realnom sektoru stvarajući tako uvjete i za izbijanje gospodarske krize. Rezultati analize izvora krize upućuju na zaključak kako se interesno-politički determinirani dugogodišnji trend stagnacije nadnica, siromašenja i zaduživanja američkih kućanstava nalazi u temelju i središtu mehanizma koji će postupno dovesti do izbijanja globalne financijsko-ekonomske krize 2008. godine.

stagnacija nadnica, zaduženost stanovništva, globalna financijsko-ekonomska kriza, siromaštvo

nije evidentirano