hrvatski

Obveza obavještavanja i glavna skupština dioničkog društva

Autor razmatra obvezu obavještavanja kao jednu od temeljnih obveza dioničkog društva u odnosu prema svojim članovima, i raščlanjuje pojedine pravne institute na tome području. Zaključno analizira posljedice povrede navedene obveze kroz institut ništavosti i pobojnosti odluka glavne skupštine. Konkretno, nakon uvodnog dijela autor obrađuje pojam prava na obaviještenost kao sastavnice upravljačkog prava ili samostalnog prava. Pritom se uvodno obrađuju dvije temeljne kategorije prava dioničara (imovinska i upravljačka) s naglaskom na specifičnosti te podjele na pravo obaviještavanja. Obrazloživši prethodno okvir unutar kojeg djeluju različita prava dioničara, autor se posvećuje određenju samo prava na obavještenost u smislu odredbe čl. 287. i 288. Zakona o trgovačkim društvima. Potom se posebna pažnja posvećuje pravoj analizi pripadnosti predmetnog prava na obaviještenost u kontekstu prethodno iznesenih općih kategorija prava dioničara. Autor se potom usredotočuje na obvezu obaještavanja u vezi sa sazivanjem glavne skupštine pri čemu se posebno obrađuje pitanje dužnosti sazivanja glavne skupštine, objava poziva na glavnu skupštinu, neposredno pozivanje na glavnu skupštinu bez objave poziva, obvezi obavještavanja o dopunama dnevnog reda i sl. Konačno autor analizira posljedice povrede obveze obavještavanja. Autor se pritom primjerice upušta u kritičku analizu odredbe čl. 277. st. 9. Zakona o trgovačkim društvima u učinku te odredbe na čl. 355. i 360. istog zakona.

pravo trgovačkih društava * trgovačko društvo * dioničko društvo * organ upravljanja * glavna skupština * ništavost * pobojnost * član skupštine * imatelj dionice * dionica * obavještavanje

nije evidentirano