hrvatski

Seroprevalencija babezioze u pasa uzrokovane parazitom Babesia canis u Republici Hrvatskoj

Krpeljno prenosive bolesti postaju sve veći zdravstveni problem pasa u svijetu. U Europi se babezioza najčešće javlja u državama južne Europe, međutim bolest se širi i na područje srednje, pa i sjeverne Europe. U Hrvatskoj se bolest javlja najčešće u proljetnim i jesenskim mjesecima, povezana uz aktivnost glavnog vektora, a to je u slučaju infekcije parazitima Babesia canis krpelj Dermacentor reticulatus. Primjenom različitih metoda detekcije uzročnika bolesti ili antitijela u cirkulaciji domaćina, u mnogim dijelovima svijeta provedena su istraživanja prevalencije babezioze u pasa. Metode istraživanja uključuju pregled preparata razmaza periferne krvi, detekciju antitijela na uzročnika bolesti ili utvrđivanje prisutnosti DNK parazita u cirkulaciji. Usprkos velikom broju pasa s babeziozom koji se javljaju svake godine u Hrvatskoj, serološka testiranja na klinički zdravoj populaciji životinja prije ovog istraživanja nisu provedena, a najveći dio studija o babeziozi fokusiran je na kliničke slučajeve. U istraživanjima seroprevalencije pasa na babeziozu korišten je imunofl uorescentni test kojim se dokazuje prisutnost specifi čnih antitijela na parazit Babesia canis u krvi pasa. Istraživana je populacija od 448 pasa različitog spola, dobi i pasmina iz različitih područja Hrvatske. Specifi čna antitijela na parazit Babesia canis bila su prisutna kod 87 pasa, što iznosi 19% istraživane populacije. Statističkom obradom dobivenih rezultata utvrđena je značajno niža seroprevalencija na parazit Babesia canis u najmlađoj dobnoj skupini pasa od 0 do 1 godine, u usporedbi sa seroprevalencijom ukupne populacije pasa. Kod ostalih dobnih skupina statistička značajnost nije utvrđena. Također, statistička značajnost nije utvrđena između seroprevalencije muških i ženskih životinja, čistokrvnih i križanih pasmina i pasa iz kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske. Seroprevalencija je bila viša u skupini čistokrvnih pasa, gdje je iznosila 24%, dok je u skupini križanaca iznosila 16%. Promatrajući seroprevalenciju u ovisnosti o spolu, ustanovljeno je da muški psi imaju višu seroprevalenciju, koja iznosi 22%, dok ženke imaju prevalenciju 16%. Najveću seroprevalenciju imali su psi dobne skupine od 1, 1 do 3 godine.Psi starijih i mlađih dobnih skupina pokazali su nižu seroprevalenciju. Psi podrijetlom iz primorskog i kontinentalnog dijela Hrvatske pokazivali su sličnu seroprevalenciju. Dobiveni podaci ukazuju na važnost praćenja pojavnosti babezioze pasa u endemičnim područjima.

seroprevalencija; babezioza; psi

nije evidentirano