hrvatski

Mogućnosti poboljšanja socioekonomskih i fiskalnih učinaka sustava obveznog mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj

Financiranje obveznog mirovinskog osiguranja postaje sve veći problem u većini suvremenih država. Zbog promjena u demografskoj strukturi stanovništva uzrokovanih starenjem populacije, doprinosi koje izdvajaju zaposleni i njihovi poslodavci više nisu dostatni za isplatu mirovina. Stopa zavisnosti raste, sve manje zaposlenih mora uplaćivati doprinose za stalno rastući broj umirovljenika koji sve duže primaju mirovinu. Taj se nesklad između financijskih potreba umirovljenika i nedostajućih doprinosa za njihovo financiranje nadoknađuje iz poreznih prihoda. Kao posljedica takvih kretanja doprinosi postaju sve sličniji porezima, pa se pri oblikovanju sustava obveznih doprinosa postavljaju slični zahtjevi kao kod oblikovanja poreznog sustava. U traženju odgovora na financijske probleme velik broj država uz sustav mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti paralelno vodi model mirovinskog osiguranja s kapitaliziranim pokrićem. Ova dva modela mirovinskog osiguranja funkcioniraju prema različitim načelima, pa države u kombiniranom sustavu nastoje iskoristiti prednosti i ublažiti nedostatke mirovinskih udjela. Razvijene države su puno ranije reagirale na demografske i financijske probleme svojih mirovinskih sustava. U radu su obrađeni primjeri SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Švicarske i Švedske, kako bi se ukazalo da su ekonomski snažna gospodarstvaprisiljena restrukturirati svoje sustave mirovinskog osiguranja. Tranzicijske države Srednje i Istočne Europe su, uz sve nedaće demografskih promjena, bile prisiljene svoje mirovinske sustave restrukturirati paralelno s preoblikovanjem cijelog političkog i gospodarskog sustava. Reforma mirovinskog sustava je u većini europskih tranzicijskih država, uključujući i reformu u Hrvatskoj, provedena na unificirani način uz stručnu i financijsku potporu svjetske banke. Nastavno od 2002. godine Hrvatska ima dva oblika obveznog mirovinskog osiguranja: osiguranje temeljeno na generacijskoj solidarnosti (prvi stup) i osiguranje temeljeno na osobnoj individualnoj kapitaliziranoj štednji (drugi stup). Sve su radno angažirane osobe obvezno mirovinski osigurane samo u prvom ili u oba mirovinska stupa. Stopa obveznog mirovinskog doprinosa u Hrvatskoj iznosi 20% i nije među najvećim stopama koje imaju države u europskom okruženju. Ipak, kad se uzme u obzir ukupno opterećenje troškova rada svim prisilnim plaćanjima, ukupna izdvajanja za socijalno osiguranje su u Hrvatskoj veća od prosjeka država članica OECD-a. U hrvatskoj sve osigurane osobe plaćaju mirovinski doprinos po jednakoj stopi, a za osobe osiurane u drugom stupu doprinos se dijeli na dva dijela: 15% za prvi i 5% za drugi stup mirovinskog osiguranja. Osnovice za plaćanje doprinosa različito su određene za pojedine skupine mirovinskih osiguranika, u rasponu od 0, 35 do 6 prosjećnih plaća ostvarenih u razdoblju siječanj-kolovoz prethodne godine. Vezivanjem osnovica za obračun doprinosa uz statistički zabilježenu prosječnu plaću osigurava se automatizam u njihovu određivanju. Različite osnovice za obračun mirovinskog doprinosa rezultiraju nejednakim fiskalnim opterećenjem pojedinih skupina mirovinskih osiguranika. Istraživanje je pokazalo da su jednaki dohoci različitih osiguranika različito opterećeni obvezom plaćanja mirovinskih doprinosa. Zaposleni su u razdoblju od 2003. do 2007. godine na svakih 100 jedinica dohotka (neto plaća uvećana za porez), prosječno platili 24.54 kune obveznih mirovinskih doprinosa. Samozaposleni obveznici poreza na dohodak su u istom razdoblju na svakih 100 kuna ostvarenog dohotka trebali platiti 18, 56 kuna mirovinskih doprinosa, a samozaposleni obveznici poreza na dobit samo 5, 00 kuna mirovinskih doprinosa. Samozaposleni osiguranici su od zaduženih obveza podmirili samo 34, 5% obveze. Učešće samozaposlenih osiguranika u strukturi prihoda od mirovinskih doprinosa nerazmjerno je njihovu učešću u broju mirovinskih osiguranika. U 2008. godini samozaposleni su u borju osiguranika sudjelovali s 8, 6%, a od njih je naplaćeno samo 1, 7% ukupnih prihoda od mirovinskog doprinosa generacijske solidarnosti. Istraživanje je pokazalo da je u proteklom razdoblju Porezna uprava ostvarila bolje rezultate u naplati doprinosa za prvi nego za drugi stup obveznog osiguranja. Procjena izgubljenog prihoda od mirovinskog doprinosa za prvi stup se u razdoblju od 2002. do 2007. kreće u rasponu od 8% - 19% naplaćenih iznosa doprinosa, a procjena izgubljenih prihoda od doprinosa za drugi stup u istom razdoblju iznosi prosječno 32% u odnosu na svote koje su trebale biti uplaćene. Za drugi stup je naplaćeno tek nešto više od dvije trećine doprinosa koji je trebao biti doznačen na osobne račune osiguranika drugog stupa. Posebno zabrinjava podatak da se za oko 250 000 osiguranih u drugom mirovinskom stupu doprinosi neredovito uplaćuju. Stopa učešća prosječne mirovine u prosječnoj plaći u Hrvatskoj će sa sadašnjih 40% padati u narednom razdoblju. To nameće obvezu da se ponovno preispitaju važeća prava u obveznom mirovinskom osiguranju i način financiranja tih prava, posebno institut najniže mirovine i definicije invalidnosti. Mjere za poboljšanje fiskalnih i socijalnih učinaka obveznih sustava u osnovi se svode na objektivno moguće povećanje prihoda za financiranje mirovina i racionalizaciju mirovinskih izdataka. Pri tome postaje sve važnije da se i u fazi prikupljanja mirovinskih doprinosa i u fazi ostvarivanja mirovinskih prava, osigura veći stupanj pravičnosti. U kombiniranom modelu mirovinskog osiguranja mjere se moraju planirati cjelovito, ne samo za oba mirovinska sustava, već cjelovito u odnosu na ukupnost društvenih i gospodarskih tokova. Iako je u drugom stupu osigurana čvrsta veza između uplaćenih doprinosa i mirovinskih prava, nužno je i u prvom stupu poboljšati uzajamnost između uplaćenih doprinosa i visine mirovina. To se može postići postepenim povećanjem životine dobi kao uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu, snažnijim poticanjem kasnijeg umirovljenja, te eliminiranjem financijskog tereta povlaštenih mirovina. Dodatno, sustav mirovinskog osiguranja valja dopuniti većim stupnjem zaštite umirovljenika koji su, bilo po sili zakona ili po vlastitoj odluci, bili osiguranici drugog obveznog stupa.

mirovinsko osiguranje; generacijska solidarnost; osobna mirovinska štednja; osiguranik; obvezni doprinos; stopa doprinosa; osnovica; mirovina

nije evidentirano