hrvatski

Biti ili ne biti: odrasli s disleksijom

Fenomen disleksije se u Hrvatskoj uglavnom povezuje sa školskom dobi i problemima svladavanja gradiva u djece osnovnoškolske dobi. Nepoznanice oko pristupa, programa rada i suštine poremećaja otežavaju učenje i utječu na postignuće ove djece. Kako ne postoje sustavni pristupi prepoznavanja i pružanja podrške, nije mali broj one djece koja ostaju neprepoznata, niti one koja su otkrivena, ali zbog neodgovarajuće podrške ne napreduju i ne razvijaju svoje potencijale. Dosadašnje spoznaje pokazuju da bez sustavne logopedske i psihološke pomoći i podrške nije moguće odgovarajuće tretirati disleksiju. Dok u osnovnoškolskome okruženju sustav posjeduje više ili manje podataka o disleksiji, u srednjoj školi se čini kao da disleksija nestaje pa se tek sporadično bilježe slučajevi procjene ili pružanja podrške. Kod nas ne nalazimo nikakve podatke o raširenosti i tretmanu disleksije u populaciji studenata i odraslih osoba. Strana literatura i istraživanja na odraslim osobama s disleksijom usmjerena su uglavnom na opise onoga što se događalo tijekom odrastanja (prikazi slučajeva ; McLouglin i sur., 2002 ; Reid i Kirk, 2005), a u novije vrijeme i na problem «samo-otkrivanja/priznanja» o postojanju disleksije kod odraslih u sveučilišnim ili radnim okruženjima (Vogel i Adelman, 2000 ; Price i sur., 2005 ; Price i Gerber, 2008). Dilema «priznati ili ne» problem u čitanju i pisanju javlja se i kod naših studenata, a što pokazuju malobrojni slučajevi onih koji se javljaju u Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Na više od 600 studenata Sveučiliša u Zagrebu provedena je anketa o disleksiji kako bi se dobili početni podaci i smjernice za daljnja istraživanja i organiziranje aktivnosti logopedsko-psihološke podrške studentima s disleksijom. U sklopu TEMPUS Projekta ISHEDS –Identification and Support in Higher Education for Dyslexic students / Prepoznavanje i podrška studentima s disleksijom u visokome obrazovanju razvijeni su neki oblici podrške koji će zajedno s rezultatima ankete biti prikazani u ovom radu. Cilj je ovoga rada upozoriti na važnost razvoja spremnosti osoba s disleksijom za samo-priznanje/ samo-otkrivanje i stvaranja takve podrške koja će im osigurati nediskriminaciju i odgovarajuću edukaciju, a što je preduvjet za dobru kvalitetu života općenito.

disleksija; studenti s disleksijom; Tempus ISHEDS projekt; samo-otkrivanje

nije evidentirano