hrvatski

Muslimanska tema i njezin razvoj u hrvatskom povijesnom romanu za djecu i mladež do 1945.

U povijestima hrvatske dječje književnosti nerijetko ćemo naći podatak da hrvatski dječji povijesni roman započinje tek 1937. s Jašom Dalmatinom Ivane Brlić Mažuranić. Ovaj rad pokazuje kako je Jaša Dalmatin tek jedan od dječjih povijesnih romana koji se već odavno bave temom odnosa Hrvata i muslimana. Pokazuje se da korpus hrvatskih dječjih roman s temom odnosa Hrvata i muslimana nije naprosto skup povijesno-pustolovnih djela sa sličnom tematikom već se kroz odnos junaka i protivnika te junaka i „divljine“ ustanovljava razvoj pristupa temi muslimana od radikalne suprotstavljenosti do tolerancije i uvažavanja. Iz romana u roman odnos junaka i protivnika se mijenja i to u ovisnosti o definiciji protivnika. Tematski luk se proteže od jednostavne vjerske isključivosti, kao u Štitonoši (1844.) Ljudevita Vukotinovića, pa preko sve većeg ustuka vjerske nesnošljivosti pred nacionalnim i socijalnim odnosima, u Maci (1880.) Vjencelava Novaka, te daljnjeg usložnjavanja odnosa kroz uvođenje etičkih i moralnih komponenti, sve do pokušaja revalorizacije islamske kulture u Jaši Dalmatinu (1937.). Odnos Hrvata i islama pokazuju se ne samo kao najstarija tema hrvatskog povijesnog dječjeg romana već i kao trajna inspiracija koja ne prestaje zaokupljati i hrvatske autore i hrvatsku čitateljsku publiku.

hrvatska dječja književnost; dječji povijesni roman; muslimani u dječjoj književnosti

nije evidentirano