hrvatski

Govori općine Ližnjan

Knjiga je napisana u suautorstvu s Davidom Mandićem, obuhvaća 105 stranica. Opisuje čakavske govore južnoistarske općine Ližnjan. Tekst je raspoređen u pet poglavlja: Geografske i povijesne odrednice općine Ližnjan, Dosadašnje spoznaje o govorima Ližnjanštine, Istraživanje ližnjanskih mjesnih govora, Rezultati istraživanja ližnjanskih govora i Zaključak. U prvom se poglavlju prikazuje zemljopis i povijest ližnjanskoga područja. Prikazuju se demografski podatci od 1850. do 1936. te podatci iz 2001. U kratkoj povijesti općine Ližnjan saznaju se podatci o kontinuiranome životu na tome području od najranije ljudske prošlosti do današnjih dana. Težište je povijesnoga pregleda na podatcima o mletačkom naseljavanju Ližnjanštine tijekom 16. i 17. stoljeća koje je utjecalo na jezičnu sliku općine. U drugom se poglavlju podsjeća na dosadašnju literaturu u kojoj se spominju ili obrađuju govori Ližnjanštine. To su autori: J. Ribarić, M. Małecki, R. Bošković, P. Ivić, M. Hraste, R. Ujčić, J. Lisac, L. Pliško. Kritički je odnos prema literaturi na određen način vidljiv iz rezultata terenskoga istraživanja u četvrtomu dijelu knjige. U trećemu se poglavlju opisuju načela istraživanja, navode se dijalektološki punktovi (Jadreški, Muntić, Ližnjan i Muntić) i obavjesnici. Četvrti je, najvažniji dio knjige, opis govora Ližnjanštine na temelju postavljenih alijetetnih (oblici zamjenice ča ; ostali primjeri čakavske nepreventivne pune vokalizacije poluglasa u „slabu“ položaju ; dvojak refleks prednjega nazalnoga vokala ę ; akcenatski sustav ; mijene šumnika u zatvorenu slogu ; posebni oblici pomoćnoga glagola biti za tvorbu kondicionala), alteritetnih (suglasnički i samoglasnički inventar ; refleks ĕ ; starojezični prijedlog v ; rotacizam u glagola moći – moren ; status finalnoga slogovnog l ; neizmijenjena praslavenska suglasnička skupina čr ; zamjena dočetnoga m u n ; odraz praslavenske skupine *vьsь u osnovi neodređene zamjenice ; rezultat jotovanja praslavenskih suglasničkih skupina *d, , *sk, *st, , *zd ; skupina jd u prezentskoj i jt infinitivnoj osnovi praslavenskoga glagola *idti ; infinitiv glagola ; izostajanje sibilarizacije u morfonološkim pozicijama ; oblici upitne i odnosne zamjenice 'koji) i arealnih značajki (primjerice: zamjena a u e u korijenskome morfemu, redukcija v ispred slogotvornoga  ili sonanta r ; oblici osnova glagola za značenje ići, kretati se ; zanijekani oblici prezenta glagola biti i imati te protetsko j). Takav pristup slijedi Moguševu teoriju razlikovnosti unutar čakavologije, koja se razrađena u „riječkom dijalektološkom krugu“. Osim opisa tih govora, definirana je razlika u odnosu na susjedne govore Marčane i Medulina. U Zaključku se utvrđuju da razlike među jezičnim sustavima u općini Ližnjan onemogućuju uključiti ih u kompaktnu skupinu mjesnih govora. Tako je Muntić najpodudarniji s govorima marčanskoga tipa, Ližnjan s govorima medulinskoga tipa, Valtura je zasebna, a u govoru Jadreška sadržane su značajke susjednih mu govora ližnjanskoga područja. Knjizi je priložena bibliografija radova te ogledi svih analiziranih dijalektoloških punktova koji se mogu pronaći i na dijalekatnim kartama na kraju knjige.

jugozapadni istarski ili štakavsko-čakavski dijalekt; govor Ližnjana; govor Muntića; govor Valture; govor Jadreška; alijeteti; alteriteti; arealne značajke

nije evidentirano