hrvatski

Predatorske cijene u sektoru elektroničkih komunikacija u europskom i hrvatskom pravu tržišnog natjecanja

Tržište elektroničkih komunikacija specifično je po procesu njegovog otvaranja konkurenciji koje u Europskoj uniji traje od sredine 1980-ih godina. Od 1998. većina operatora, nekadašnjih državnih monopolista, izložena je punoj konkurenciji uz primjenu specifičnog regulatornog okvira i dodatnu primjenu općih pravila o tržišnom natjecanju. Međutim, i na liberaliziranom tržištu mnogi izazovi opstaju budući da nekadašnji monopolisti i dalje drže značajne tržišne pozicije. U tom su smislu naročito značajna „strateška“ tržišta, ona važna za razvoj informatičkog društva, kao što je tržište pristupa brzom internetu za privatne korisnike. U ovom radu razmatra se primjena pravila o zlouporabi vladajućeg položaja predatorskim cijenama u europskom pravu tržišnog natjecanja, s naglaskom na predmet Wanadoo u kojem je Sud EU-a potvrdio primjenu svoje ranije prakse (tzv. AKZO-kriteriji). Razmatraju se temeljna pravna pitanja relevantna za utvrđivanje zlouporabe predacijom, naročito pitanje je li za dokazivanje predacije potrebno dokazati i mogućnost povrata gubitaka od strane vladajućeg poduzetnika, te može li se predacija opravdati pozivanjem na usklađivanje ponašanja s ponašanjem takmaca. Pristup europskog prava u ovom kontekstu uspoređuje se i s pristupom američkog Vrhovnog suda. U radu se raspravlja i o tretmanu instituta zlouporabe predatorskim cijenama u hrvatskom pravu tržišnog natjecanja, te se izlaže ključna praksa hrvatske Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

predatorske cijene; zlouporaba vladajućeg položaja; elektroničke komunikacije; tržišno natjecanje

nije evidentirano