hrvatski

Utjecaj galektina-3 na citokinski profil diferenciranih makrofaga

Galektin-3, lektin koji veže β-galaktozidne strukture ima važnu ulogu u mnogim biološkim i (pato)fiziološkim procesima (adhezija, proliferacija, diferencijacija, apoptoza, upala, neoplastična transformacija, širenje metastaza). Galektin-3 jedan je od ključnih lektina urođene i stečene imunosti i smatra se jakim pro-upalnim signalom: potiče i pojačava respiratorni prasak monocita, djeluje kao kemoatraktant za monocite/makrofage i potiče preživljenje upalnih stanica svojim protu-apoptotskim djelovanjem. Cilj ovog rada bio je ispitati ulogu galektina-3 u fiziologiji makrofaga mjereći razinu sekrecije citokina diferenciranih humanih monocita (M1 i M2a/c makrofaga) nakon izlaganja rekombinantnom humanom galektinu-3 (rh Gal-3). U tu svrhu korištena je metoda protočne citometrije uz komercijalni paket za određivanje topljivih citokina Human Th1/Th2plex Kit II (BenderMedSystem) na protočnom citometru Cytomics FC500 MPL (Beckman-Coulter). Humani PBMC izolirani su Ficoll-PaqueTM Plus postupkom iz krvi dobrovoljnih davatelja, a monociti su odvojeni adhezijom na posudice za kultiviranje u RPMI mediju. Za diferenciranje u M1 tip makrofaga monociti su tretirani M-CSFom (20 ng/mL) 7 dana, a za M1 polarizaciju zadnjih 24 sata dodani su LPS (1mg/mL) i INF-γ (5ng/mL). Za diferenciranje M2a/c tipa makrofaga monociti su tretirani GM-CSFom (100ng/mL) tijekom 7 dana te za M2a/c polarizaciju posljednjih 48 sati je dodan IL-4 (20ng/mL)/IL-10 (10 ng/mL). U svrhu provjere uspješnosti diferencijacije analizirana je ekspresija specifičnih površinskih biljega CD163 i CD206. Nakon diferencijacije dio stanica je izložen egzogeno dodanom rh-Gal-3 (1μM) sljedećih 24 sata. Razina citokina mjerena je u supernatantu stanica, a mrtve stanice koje su bile 7-AAD pozitivne su isključene iz analize. M1 polarizacija je potvrđena niskom ekspresijom staničnog biljega CD206 te povišenom razinom izlučivanja TNF-α, IL- 1β i IL-6 u odnosu na M2 tip. Zanimljivo, sekrecija IL-8 je bila signifikantno povišena kod M2a/c tipa naspram M1 tipa makrofaga pa bi prema tome IL-8 mogao biti novi biljeg diferencijacije makrofaga. M1 makrofagi ne pokazuju citokinski odgovor na galektin-3, dok M2 makrofagi pokazuju značajno drukčiji sekrecijski profil nakon tretmana s rhGal-3. IL-6 i IL-8 značajno su povišeni kod M2a makrofaga, dok su TNF-α, IL-6 i IL-8 bili povišeni u M2c makrofaga. Provedeno istraživanje predstavlja značajan korak u razumijevanju uloge galektina-3 u fiziologiji ljudskih monocita/makrofaga te će pridonijeti daljnjim istraživanjima rasvjetljavanja mehanizama kojima galektin-3 regulira sekreciju ciljnih citokina u različitim tipovima makrofaga. Ključne riječi: galektin-3, diferencijacija i polarizacija makrofaga, M1, M2a i M2c tipovi makrofaga, površinski stanični biljezi CD163 i CD206, citokini

galektin-3; diferencijacija i polarizacija makrofaga; M1; M2a i M2c tipovi makrofaga; površinski stanični biljezi CD163 i CD206; citokini

nije evidentirano