hrvatski

Nekadašnja isusovačka crkva sv. Mihovila u Osijeku u srednjoeuropskom kontekstu

Nekadašnja isusovačka crkva sv. Mihovila u osječkoj Tvrđi građena je kao Wandpfeiler-crkva sa impozantnim dvotoranjskim pročeljem te se u dosadašnjoj literaturi smatrala realizacijom jedinstvenog projekta iz 1725. godine. Istraživanjem građevne strukture crkve, pisanih izvora te komparativnih primjera na srednjoeuropskom području ustanovljeno je da je crkva oblikovana u nekoliko faza, unutar kojih je došlo do promjene projekta, kako u rješenju unutrašnjosti tako i u oblikovanju pročelja. Tako brod s dva para bočnih kapela između zidnih stupaca datira iz druge faze izgradnje (1733.), a svojim prostornim karakteristikama predstavlja zrelobaroknu transformaciju ranobaroknog Wandpfeiler-modela, široko prihvaćenog ne samo u srednjoj Europi, nego i u Hrvatskoj (isusovačka crkva sv. Katarine u Zagrebu). U kontekstu suvremene arhitekture, obilježene dinamičnim centraliziranim oblicima, crkva sv. Mihovila nalazi paralele u umjerenijoj struji koju primjenjuje tzv. Dunavski krug, čiji je jedan od predstavnika – Janos Hölbling (Johann Höbling) – angažiran i u Osijeku prilikom projektiranja Oružane (1733.) te ga se može povezati i s preprojektiranjem osječke isusovačke crkve. Pročelje crkve sv. Mihovila s dva zvonika, pak, oblikovano je u svom današnjem obliku tek 1766. godine. Proizašavši također iz srednjoeuropskih ranobaroknih uzora, svoju plošnost i smirenost duguje ambijentu grada-utvrde, ali i prijelazu baroka u klasicizam.

18. stoljeće; arhitektura; Slavonija; Osijek; crkva sv. Mihovila; zidni stupac – Wandpfeiler; Mađarska; Donja Austrija; Dunavski krug graditelja; Janos Hölbling; dvotoranjsko pročelje

nije evidentirano