hrvatski

Sveti Leopold, Austriae Marchionis, unutar habsburške »ikonografske panorame« Hrvatske u XVIII. stoljeću

Habsburška Monarhija, kao politički okvir Hrvatske, u velikoj je mjeri oblikovala njezinu »ikonografsku sliku« u XVII. i XVIII. stoljeću. Nakon postupnog oslobođenja teritorija od osmanlijske okupacije, uslijedilo je plodno razdoblje vraćanja katoličkih identiteta hrvatskih gradova. Na odabir svetaca koji su pronosili nove poruke direktno su utjecali vladajući Habsburgovci. Promovirajući svoje Hausheiligere, čije su procese kanonizacije poticali a kult čašćenja širili diljem Monarhije, neposredno su oblikovali njezinu ikonografsku pozornicu. Odrazi istih težnji očituju se i u mnogobrojnim primjerima hrvatske umjetnosti XVIII. stoljeća: posebno u pograničnim dijelovima snažno zaživljuju javne kamene skulpture jasnih katoličkih poruka (u kojima su najbrojnije one sv. Ivana Nepomuka), a jača i čašćenje sv. Josipa (posebice kao zagovornika sretne smrti) te sv. Terezije Avilske (u čast koje se u samo pola desetljeća grade četiri velebne crkve). Ti znaci nisu bili samo u službi širenja tridentskih težnji, već i snažni simboli carske moći. Za razliku od jasne promidžbe ovih svetaca, čašćenje svetoga kralja Leopolda III. Babenberg (Melk, 1073. – Klosterneuburg, 1136.) se nije proširilo u Hrvatsku. Upravo zbog izrazito rijetke pojave u nacionalnoj umjetnosti, ona ostvarena su nam posebno zanimljiva, a slika Sv. Leopold iz kapucinskog samostana u Osijeku, predstavlja jednu od njih. Promatramo je u direktnoj vezi sa istoimenom slikom u kapeli sv. Leopolda u isusovačkoj crkvi u Beču, sa kojom zasigurno dijeli isti grafički predložak. Izneseni podatci čine prilog poznavanju slikarstva Slavonije u XVIII. stoljeću i potvrđivanju njegovih veza s bečkom carskom sredinom.

sv. Leopold; Habsburgovci; posttridentska ikonografija; Osijek; osječki kapucini

nije evidentirano