hrvatski

Nadzor nad tijelom u vrhunskom sportu. Kulturalnostudijski i kulturalnoteorijski aspekti.

Primarna je nakana ove doktorske disertacije utvrditi određene prakse i fenomene unutar vrhunskog sporta koji se mogu razumjeti kao nadzor nad tijelom, a da se pritom naglasak stavi na kulturalnostudijske i kulturalnoteorijske aspekte tog nadzora. U uvodu se razlažu ključni pojmovi te najavljuje koncepcija i metodologija rada. U tumačenju epistemoloških pretpostavki istraživanja posebna je pažnja posvećena prepoznavanju sličnosti i razlika u pristupu između sociologije i kulturalnih studija odnosno, konkretnije, između sociologije sporta i sportskih studija. U uvodu se također uspostavlja paralela između obrata prema kulturi i obrata prema tijelu uz tezu da su oboje dobrodošli za etabliranje sporta kao predmeta društvenih i humanističkih znanosti. U prvom poglavlju obrazlaže se odabir vrhunskog sporta kao segmenta u kojem će se analizirati nadzor nad tijelom. U tu se svrhu propituje kategorija potrošačke kulture, ponajprije Baumanova interpretacija iste, kako bi se sugeriralo da se u vrhunskom sportu reflektiraju najistaknutija obilježja konzumerističke utrke karakteristične za doba lake moderne. U drugom se poglavlju ideja nadziranja tijela u sportu povezuje s nadzorom nad tijelom kod Foucaulta, tako što se kreće od objašnjavanja generalnog utjecaja njegovog djela na studije tijela i studije nadzora prema filtriranju pojedinih pojmova i fenomena iz Foucaultova opusa, koji se odražavaju na brojnim kasnijim razmatranjima djelovanja moći, discipline i diskursa u svijetu sporta. U trećem se poglavlju raspravlja politički nadzor nad tijelom u sportu, pri čemu se politika određuje s obzirom na Foucaultovu mikrofiziku moći, izloženu u prethodnom poglavlju. Iako se ne preskaču ni primjene althusserovske koncepcije ideologije niti upotrebe gramšijanske koncepcije hegemonije u analizi političkog nadzora nad tijelom u sportu, simptomsko čitanje rodnih, rasnih i seksualnih razmirica u sportu može se shvatiti kao kulminacija argumenta u ovom poglavlju. Četvrto se poglavlje bavi medicinskim i tehnološkim nadzorom nad tijelom u sportu, započinjući preispitivanjem odnosa sporta, tijela i zdravlja, a nastavljajući upućivanjem na kategoriju rizika kao iznimno blisku statusu tijela u sportu. Zatim se prelazi na kontekstualno tumačenje povijesti sportske medicine, da bi se posrednim putem došlo do hipermedikaliziranog trenutka sadašnjeg, što u sportu znači pošast dopinga i genetskih modifikacija. Problematiziranjem odnosa sporta, tijela i prirode dopire se i do tehnološkog nadzora nad tijelom, a na koncu i do prijetnje koju predstavlja kiborgizacija sporta. Peto je poglavlje posvećeno medijskom nadzoru nad tijelom u sportu, što na ranije protumačenu potrošačku kulturu nadovezuje i kategoriju kulture spektakla. Medijski nadzor se sagledava podjednako u tehnološkom, kao i u institucionalnom kontekstu. Od masovnih medija, u prvom je planu razumljivo televizija, ali poglavlje završava osvrtom na sudbinu tijela uslijed proliferacije novih medija. Utvrđuje se kako se pojavom Interneta, već otprije prisutnom medijskom kolanju podataka i informacija o tijelu, pridodaje i moment interaktivnosti. U zaključku rada se pri reproduciranju njegove glavne argumentacijske linije sumiraju najvažnije teze, a pozornost se posvećuje i epistemološkoj pozadini rada. Dakle, još se jednom odgovara na pitanja „zašto i kako nadzor nad tijelom u vrhunskom sportu?“ te „što su to i koji su to kulturalnostudijski i kulturalnoteorijski aspekti tog nadzora?“.

vrhunski sport; nadzor; tijelo; kulturalni studiji; kulturalna teorija; Michel Foucault; potrošačka kultura; politika; medicina; mediji

nije evidentirano