hrvatski

O smješnicama & smješnice

Koautorska knjiga Zlate Šundalić i Ivane Pepić naslovljena „O smješnicama & smješnice“ monografski je uradak u kojemu su središnji predmet bavljenja anonimne hrvatske komedije u prozi druge polovice 17. stoljeće, poznate u literaturi još i kao smješnice. Knjiga je strukturirana na sljedeći način: Predgovor ili kako je knjiga nastala I. O smješnicama, 1. Kako je započela priča o smješnicama, 1.1. Komedija u prozi / smješnica / ridiculosa / bufonarija, 1.2. Autorstvo, 1.3. Vrijeme nastanka / izvođenja, 1.4. Književna tradicija, 2. Kako bi se mogla nastaviti, 2.1. Kroz smijeh (lik), 2.2. Kroz svakodnevicu, 2.2.1. Kroz svakodnevicu „prve“ hrvatske smješnice (Hvarkinja), Ljudi, Materijalna kultura, Nematerijalna kultura, 2.2.2. Kroz svakodnevicu hrvatskih smješnica (živjeti u Gradu, biti s dvora), Stranci (furistijeri) i/ili domaći, Sluge i žene izvan kuće, 3. Kako bi se mogla završiti, 4. Prilozi, Bibliografijska napomena, Skraćenice, Literatura, Napomena, II. Smješnice, Jerko Škripalo, Džono Funkjelica, Mada, Starac Klimoje, Ljubovnici, Lukrecija ili Trojo, Šimun Dundurilo, Beno Poplesija (Robinja), Pijero Muzuvijer, Sin vjerenik jedne matere (rukopis na CD-u), Rječnik, Kazalo imena, Sažetak, O autoricama. Knjiga je globalno gledajući dvodijelno komponirana i to tako da je prvi dio monografskoga karaktera u kojemu se govori književnopovijesno i književnoteorijski o smješnicama, u drugome se dijelu donose cjeloviti tekstovi devet smješnica, dok je jedan rukopisni priložen kao preslika na CD-u. U monografskom se dijelu pokušava odgovoriti na tri pitanja: prvo – kako je započela priča o hrvatskim smješnicama (odnosno kada su nastale, kada su pronađene i prvi put tiskane, što je književna historiografija u njima istraživala – problem autorstva, književne tradicije na koje se naslanjaju), drugo – kako bi se priča o smješnicama mogla nastaviti (kroz istraživanje kategorije smijeha i svakodnevice) i treće – kako bi se priča o njima mogla završiti (njihovim objavljivanjem). Monografski dio sadrži pored pojašnjenja korištenih skraćenica i popisa korištene literature i Bibliografijsku napomenu kojom se čitatelja podsjeća na „sudbinu“ svakog odnosnog teksta (tko ga je i kada pronašao, gdje, kada i pod kojim nazivom tiskao, gdje je detaljno parafraziran sadržaj komedije, koja se inačica teksta uzima kao predložak za knjigu „O smješnicama & smješnice“, kakvu je sudbinu komedija imala i kao kazališna predstava). Tekstove smješnica prati i Rječnik manje poznatih riječi kako bi sadržajna prohodnost bila što bolja. U ovoj se knjizi autorice bave smješnicama na temelju onoga što one jesu, a ne na temelju onoga što one sve nisu, nudeći čitatelju istovremeno na jednom mjestu tekstove svih deset smješnica koliko ih do danas poznaje hrvatska književna historiografija.

smješnice; komedije u prozi; 17. stoljeće; Jerko Škripalo; Džono Funkjelica; Mada; Starac Klimoje; Ljubovnici; Lukrecija ili Trojo; Šimun Dundurilo; Beno Poplesija (Robinja); Pijero Muzuvijer; Sin vjerenik jedne matere

nije evidentirano