hrvatski

Kvalitativni pristup interpretaciji simptoma ADHD-a : implikacije za pedagošku praksu

Utvrđivanje postojanja ADHD-a (engl. attention deficit / hyperactivity disorder) danas se rješava pomoću dijagnostičkih kriterija DSM-IV i ICD-10. Dok je DSM-IV tipičan za američko područje i stil života, ICD-10 karakterističan je za europsko tlo te se može govoriti o kulturološkoj i individualnoj interpretaciji simptoma. Ponašanje je socijalno određeno, što za ADHD znači da ne nastaje „u vakuumu“, nego u interakciji pojedinca s okružjem, a u prilog tomu idu teorije razvoja Vygotskog i Bronfenbrennera. Unatoč tomu, i dalje je dominantna perspektiva odraslih koji normiraju djetetov razvoj i stvaraju kriterije procjene ponašanja. Stoga je važno propitati aktualne dijagnostičke kriterije ADHD-a u odnosu na socijalnu normativnu orijentaciju u praćenju djetetova rasta i razvoja, ali i slike o djetetu općenito. Istraživanja o djetinjstvu (posebice s gledišta sociologije i pedagogije) ukazuju kako je socijalna perspektiva o djetinjstvu i djetetu (njegovu razvoju) normativnoga karaktera, što može davati lažno pozitivnu sliku ADHD-a. Uvidom u relevantnu pedagošku literaturu i praćenjem prakse uočeno je kako se određena ponašanja, okarakterizirana kao simptomi hiperaktivnosti, mogu višestruko tumačiti – kao odraz situacijskog konteksta, životnog stila obitelji, razvojne faze... Budući da se ADHD uglavnom manifestira i dijagnosticira ubrzo nakon polaska u osnovnu školu te da su učitelji izravno uključeni u proces dijagnostike ADHD-a, provedena je anketa o tipičnim ponašanjima djece niže osnovnoškolske dobi (od 1. do 4. razreda) u kojoj su sudjelovala 42 studenta 5. godine učiteljskog studija. Rezultati ispitivanja ukazuju kako tipična ponašanja djece niže osnovnoškolske dobi prema mišljenju studenata – budućih učitelja – uključuju intenzivnu motoričku aktivnost, kratkotrajnu pozornost te nemogućnost iznošenja aktivnosti do kraja, što su ujedno i simptomi ADHD-a opisani u DSM-IV- i ICD-10-dijagnostičkim kriterijima. Takvi rezultati ukazuju na važnost interdisciplinarnog i kvalitativnog pristupa interpretaciji simptoma ADHD-a za njegovanje razvojno primjerene prakse u radu s djecom niže osnovnoškolske dobi.

ADHD; kvalitativni pristup; simptomi; pedagoška praksa; razvojna primjerenost.

nije evidentirano