hrvatski

Prevencija kockanja mladih

Prevencijska znanost u zadnjih 20-ak godina prolazi razdoblje etabliranja i postavljanja svojih osnovnih principa. To razdoblje započelo je epidemiološkim i etiološkim istraživanjima kada su u pitanju problemi u ponašanju mladih, odnosno utvrđivanjem rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju vjerojatnost pojave problema u ponašanju kod djece i mladih. Sljedeća faza razvoja prevencijske znanosti bavila se utvrđivanjem uspješnosti postupaka i aktivnosti kojima su se veze između rizičnih čimbenika i negativnih razvojnih ishoda pokušavale prekinuti. Faza istraživanja učinkovitosti preventivnih intervencija rezultirala je brojnim dokazima o učinkovitosti prevencije i o specifičnim elementima preventivnih intervencija koje imaju najveću vjerojatnost uspjeha. Na taj način nastale su karakteristike učinkovitih programa i principi učinkovite prevencijske prakse. Danas se mnogi autori iz područja prevencijske znanosti slažu s osnovnim principima učinkovitih preventivnih programa/strategija proizišlih iz analize mnogih istraživanja učinkovitih programa (prema Nation i sur., 2003):  Sveobuhvatnost - djelovanje na različita okruženja ; uključivanje u program različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni odnosi…) ; program sadrži široki spektar aktivnosti utemeljenih na teorijama promjene ponašanja i razvoja vještina  Raznolike metode učenja - razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja negativnom ponašanju) ; naglasak na direktnom iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)  Dostatno trajanje - više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima ; dostatno trajanje obzirom na razinu rizika ; osigurano praćenje i podržavanje  Baziranost na teoriji - znanstvena opravdanost ili logička podloga programa  Pozitivni odnosi - podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa  Vremenska usklađenost - razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna) ; program cilja na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju  Socijalno-kulturalna prikladnost – program je kulturalno prikladan i relevantan korisnicima  Evaluacija rezultata - evaluacija ugrađena u proces implementacije programa ; evaluacija procesa i evaluacija učinka  Educirano osoblje – program sadrži posebne edukacije o programu i metodama koje se u programu koriste Prevencijska istraživanja koja su se bavila istraživanjem učinkovitih programa i principima učinkovitosti dolaze do zaključka da su pristupi usmjereni na pojedinačna ponašanja ili na pojedinačne rizike i zaštite manje učinkoviti nego pristupi koji u obzir uzimaju kompleksnost pojave rizičnih ponašanja, pa tako i ovisnosti, i njene uvjetovanosti. Tako nastaju sveobuhvatni prevencijski programi/strategije koje karakterizira (Weissberg i Shriver, 1996):  istovremeno usmjerenje na mentalno, emocionalno, socijalno i fizičko zdravlje, a ne na jedan izlaz,  temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju (poučavanju),  jačanje kompetencija koje cilja na korisnikove kognitivne, emocionalne i ponašajne vještine i vrijednosti,  učinkovito poučavanje uz korištenje metoda kojima se osigurava aktivno sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu komunikacije sudionika,  postojanje više-razinskih intervencija u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu: vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja),  postojanje sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa. Treća, još uvijek aktualna, faza razvoja prevencijske znanosti usmjerena je na istraživanje konteksta primjene preventivnih intervencija. Implementacijskim istraživanjima otkrivaju se uvjeti pod kojima će primjena preventivnih intervencija ostvariti očekivani učinak i održati ga u vremenu. Priprema šireg konteksta programa (npr. edukacija izvoditelja, osiguravanje vjernosti implementacije…) i priprema okruženja u koje se program implementira važan je korak uspješne primjene preventivnih intervencija i povećava vjerojatnost pojave pozitivnih učinaka programa kod korisnika. Principi učinkovite prevencije problema u ponašanju mladih i rizičnih ponašanja mladih predstavljaju temelj i za prevenciju kockanja mladih. Uz osnovne i opće principe na kojima se temelji prevencija kockanja, mnogi autori slažu se oko specifičnih smjernica za oblikovanje preventivnih intervencija i strategija u tom području (Griffiths, Wood, 2000 ; Vitaro, Brendgen, Ladouceur, Tremblay, 2001 ; Hardoon, Gupta, Derevensky, 2004 ; Williams, West, Simpson, 2008):  velik broj rizičnih čimbenika – ostvariti utjecaj na što veći broj promjenjivih rizičnih čimbenika: o biološki – impulzivnost, osjetljivost na stres, poremećaji raspoloženja i dr. o psihološki – zablude i mitovi o kockanju, iluzija kontrole kockanja, pogreške u zaključivanju, nerazumijevanje slučajnosti u igrama na sreću, potreba za bijegom i/ili uzbuđenjem, iskustvo nagrade u ranom kockanju i dr. o socijalni – narušeni obiteljski odnosi, roditelji koji kockaju, pritisak vršnjaka, dostupnost mjesta za kockanje mladima, nepoštivanje zakonskih normi u zajednici i dr.  postoje isti/slični rizični čimbenici kao i za mnoge druge probleme (npr. zlouporaba sredstava ovisnosti, problemi mentalnog zdravlja, problemi u školi, antisocijalno ponašanje…) – koristiti iskustva dobre prakse prevencije drugih problema u ponašanju i rizičnih ponašanja  prednost dati trajnom, višerazinskom i koordiniranom pristupu – osigurati sveobuhvatnost U podruju prevencije kockanja mladih moguće je razlikovati dva osnovna pravca: (1) edukacija i (2) zakonska prevencija i razvoj socijalne politike u području kockanja mladih. Princip sveobuhvatnosti usmjerava stručnjake na razvijanje oba pravca u okviru strategije prevencije kockanja mladih. Jasno je da su navedeni pravci predmetom bavljenja različitih resora te je stoga u prevenciju kockanja važno uključiti sve dionike u društvu. Edukacijski programi odnose se na programe univerzalne prevencije (namjenjene svima) problema u ponašanju kao što su jačanje obitelji, kvalitetne škole, poticanje prosocijalnih ponašanja, jačanje socijalno-emocionalnih vještina i slično. Ovdje su posebno važni sveobuhvatni programi u školama koji sadrže širok raspon relevantnih tema usmjerenih i na znanja i na vještine:  statističko znanje o kockanju,  informacije o rizicima povezanim s kockanjem mladih,  znakovima koji ukazuju na postojanje problema s kockanjem,  vještine rješavanja problema i donošenja odluka,  vještine odupiranja pritisku vršnjaka. Uz direktan rad, u ovom području postoje još i kampanje informiranja i osvještavanja javnosti o kockanju mladih kao rizičnom ponašanju i/ili problemu u ponašanju. Informiranje i savjetovanje na mjestu kockanja je također jedan način edukacijske strategije koji u praksi nije doveo do većih pozitivnih rezultata. Zakonska prevencija i razvoj socijalne politike u području kockanja mladih odnosi se na: (1) smanjenje dostupnosti kockanja mladima ; (2) ograničenja povezana s osobama (TKO može/ne može kockati) ; te (3) ograničenja povezana s priređivanjem kockanja. Iz svega navedenog slijedi zaključak kako je na problem kockanja mladih moguće odgovoriti sustavnim, višerazinskim i sveobuhvatnim pristupom koji će sadržavati osmišljavanje i provođenje nekoliko ključnih strategija: (1) povećanje znanja i informiranosti o problemu kockanja mladih ; (2) razvoj vještina kritičkog razmišljanja važnih za suočavanje sa socijalnim pritiscima ; (3) razvoj vještina ključnih za prevenciju kockanja mladih ; (4) poticanje unapređenja zakonske regulative kockanja mladih i pojačano praćenje poštivanja zakonskih odredbi te (5) poticanje razvoja socijalne politike za odgovorno priređivanje igara na sreću.

prevencija ; mladi ; kockanje ; rizična ponašanja ; znanstvena utemeljenost

nije evidentirano