hrvatski

Komparativni pristup analizi koncepta razvojne primjerenosti u radu s darovitom djecom predškolske i osnovnoškolske dobi

Suvremena pedagogija darovitost vidi dvojako: kao akademsku aktivnost tj. iznimnu preciznost i učinkovitost u dostizanju visoko-zahtjevnih ciljeva te kao inovativnost i inventivnost u rješavanju problema. Dok se akademska aktivnost odlikuje djetetovim brzim dostizanjem zadanih ciljeva, u problemskoj je inovativnosti dijete orijentirano na vlastitu aktivnost bez obzira na izvanjske kriterije. Praćenjem recentne literature i istraživanja darovitosti uočljiva je usmjerenost pedagoške prakse na akademske aktivnosti, što predstavlja samo jedan od mogućih pristupa darovitosti. S druge strane, zbog svojih specifičnosti poput nepovezanosti sa situacijskim kontekstom i izostanka produkta, problemska inovativnost često ostaje izvan fokusa istraživača i praktičara. Bez obzira na odlike i manifestacije darovitosti, u oba se pristupa naglašava nužnost njegovanja koncepta razvojne primjerenosti u kojemu odgojitelji i učitelji imaju ključnu ulogu. Koncept razvojne primjerenosti ukazuje na važnost osiguravanja kontinuiteta djetetovih iskustava što je uvjetovano razlikama u karakteristikama okruženja uključujući narav i kakvoću interakcije odrasli dijete i dijete-dijete, kurikulum te formalno obrazovanje tj. profesionalnu edukaciju odgojitelja i učitelja. Stoga će se u ovome radu propitati koncept razvojne primjerenosti u radu s darovitom djecom iz pozicije odgojitelja i učitelja te ukazati na postojanje mogućnosti osiguravanja kontinuiteta dječjih iskustava.

razvojna primjerenost; kontinuitet djetetovih iskustava; darovitost; odgojitelji; učitelji

nije evidentirano