hrvatski

Interkulturalne kompetencije i cjeloživotno obrazovanje nastavnika

Susreti kultura u današnjem globaliziranom svijetu zbivaju se gotovo svakog trena u najraznovrsnijim oblicima komuniciranja. Pođemo li od realnosti da obrazovne institucije, bez obzira radi li se o osnovnoškolskoj, srednjoškolskoj ili visokoškolskoj razini, danas postaju stjecištima različitih kultura, jezika, religija i svjetonazora, razvoj odnosa prema kulturno drugačijim učenicima i studentima postaje ključnim čimbenikom suočavanja s neminovnim promjenama uzrokovanima prijelazom jedinstvenih monokulturalnih u kulturno pluralne zajednice. U tom se kontekstu ideja interkulturalizma, nastala kao odgovor na kulturno usložnjavanje razvijenih demokratskih društava pod utjecajem migracijskih procesa i sve prisutnije tendencije obnove etničkih identiteta pojedinih društvenih grupa, javlja kao moguće rješenje za međusobno približavanje, razumijevanje i prožimanje različitosti, pri čemu implementacija interkulturalnog odgoja i obrazovanja podrazumijeva "učenje življenja zajedno" kroz pripremu, ne samo mladih, nego i odraslih za zajednički suživot širenjem dimenzije "učenja življenja zajedno". Pitanje spremnosti nastavnika za interkulturalno poučavanje i sustavno osposobljavanje mladih generacija za stvaranje "građana svijeta" u centar pozornosti dovodi potrebu njihovoga osposobljavanja za osobni i profesionalni stil života u kome će različitost doživljavati kao vrijednost, razvijajući potrebnu razinu tolerancije prema različitostima koja će im omogućiti djelovanje usmjereno na promoviranje jednakih šansi za sve učenike. Učinkovito interkulturalno poučavanje zahtijeva nastavnikovu svijest o vlastitoj kulturnoj perspektivi, njegovu spremnost na uočavanje, prihvaćanje i uvažavanje kulturnih različitosti te primjenu nastavnih strategija koje će omogućiti uspostavljanje učinkovite interkulturalne komunikacije. Ostvarivanje te zadaće pretpostavlja primjerenu razinu interkulturalne osjetljivosti i razvijene interkulturalne kompetencije nastavnika. Složeni sustav cjeloživotnog obrazovanja budućih nastavnika stoga je potrebno sagledati u kontekstu odgoja i obrazovanja za interkulturalne odnose u kome stjecanje interkulturalnih kompetencija nastavnika predstavlja značajan čimbenik profesionalnog razvoja, a strukturalne promjene cjelokupnog sustava izobrazbe hrvatskih nastavnika kroz kontinuirano stručno usavršavanje nakon završenog inicijalnog obrazovanja potrebno je promatrati kao višedimenzionalni proces tijekom kojega stjecanje nastavničkih kompetencija postaje osnovom stručnog razvoja nastavnika u svim fazama profesionalne karijere.

interkulturalizam; različitosti; interkulturalne kompetencije; učenje „življenja zajedno“; cjeloživotno obrazovanje nastavnika

nije evidentirano